ARHIVSKI VJESNIK 17-18. (ZAGREB, 1974-1975.)
Strana - 310
izradu perspektivnog plana dovršenja evidencije svega spomeničkog dobra na području SR Hrvatske. U okviru tih priprema zatraženo je da arhivska služba pripremi takav plan za onaj dio spomeničkog dobra što ga predstavlja do sada neevidentirana arhivska građa. Ovaj plan popisivanja arhivske građe činit će dio općeg plana za evidentiranje spomenika kulture, koji će poslužiti i kao temelj za traženje i osiguranje potrebnih namjenskih sredstava. Za izradu plana evidentiranja arhivske građe na području cijele republike zatraženi su od arhivskih ustanova njihovi planovi sa slijedećim podacima: 1) koliko je na kraju 1973. godine preostalo na njihovom području imalaca arhivske građe kod kojih građa još nije evidentirana, 2) koliko bi predvidivo vremena još trebalo da se građa kod tih imalaca evidentira, 3) koliko se predviđa da bi trebalo dopunskih financijskih sredstava uz redovna sredstva arhiva, da bi se evidencija arhivske građe dovršila u predviđenom vremenu. Rok za dostavu ovih podataka, odnosno planova, bio je 15 dana. Neki arhivi dugo nisu dostavljali tražene podatke, pa ih je trebalo požurivati. Ovo upućuje na pretpostavku, da ti arhivi još uvijek nisu raspolagali potrebnim podacima u svojim evidencijama. Iz toga razloga su dva arhiva konačno dostavili podatke samo za 1974. godinu, a dva arhiva su planirali da će istom »prikupiti podatke« i »sastaviti popis« imalaca kod kojih treba građu popisati. Primljeni planovi su se znatno razlikovali po kvaliteti, preglednosti i stupnju točnosti. Neki arhivi nisu u planu poimence navodili imaoce građe i mjesto njihovog sjedišta, kako je od njih bilo zatraženo, već su iskazali samo broj imalaca. Bio je slučaj navođenja u planu vjerskih ustanova i organizacija samo po mjestu sjedišta i imenu sveca, a bez oznake o kakvoj se ustanovi odnosno organizaciji radi (rkt. župni ured, pravoslavna parohija, samostan, dekanat, eparhija itd.). Primjećen je i slučaj da su u planu navedeni i imaoci građe kod kojih je građa već popisana i popisi dostavljeni dokumentaciono-inf ormativnoj službi pri Arhivu Hrvatske. Iz ovih razloga trebalo je od određenog broja arhiva tražiti dopune i ispravke dostavljenih planova. Navedeni primjeri ukazuju na površnost i netočnost planiranja ovih važnih, propisanih i skupih poslova, kako u pogledu vremena, tako i u pogledu stručne radne snage i novčanih sredstava, a u daljoj konzekvenciji na sklonost površnosti i netočnosti planiranja i drugih poslova arhivske službe. Nije ovdje mjesto obrazlaganju koje značenje ima za uspješno i efikasno vršenje svake, pa i arhivske djelatnosti, valjano, pregledno i što točnije planiranje. Osvrnut ćemo se samo na pretpostavke dobrog i uspješnog planiranja iz djelatnosti o kojoj je ovdje riječ. Istina je da dio arhivskih poslova ne možemo planirati s potpunom točnošću, jer ne možemo uvijek i točno predvidjeti na kakve ćemo naići zap rijeke i poteškoće u arhivskoj građi (fondu, zbirci, skupu), koje će nam usporiti rad i povećati troškove. Ovo je slučaj i kod popisivanja građe izvan arhiva, gdje će stupanj točnosti planiranja zavisiti o više uvjeta i faktora. 310
