ARHIVSKI VJESNIK 17-18. (ZAGREB, 1974-1975.)
Strana - 294
već samo iz prikrajka zagrizaju i gledaju mene pokopati. To im je glavni cilj. Neuspjeh Borčića hoće da pripišu rovarenjem kao moju krivnju. Ako Borčić ne bude kandidat, od nas iz Splita nemože nitko biti, jer će se svaki naći pred istom situacijom i oćutit će posljedice sustruje naše nesloge i trvenja. Ja sam uzeo sve to u obzir, te sam skupštini držao govor obširni, u kojem sam ocrtao objektivno naš rad i rad demokratske stranke i ukazao pro i contra Eorčićeve kandidature i zaključio sam time da stranka zađe oštro u borbu i iznese Borčića definitivno kao kandidata. Moj je govor djelovao na skupštinu, koja se je jednodušno odazvala i Borčić je glasovan kao kandidat hrvatske stranke. Ljudi su se oduševili i ako mnogi ne bi radi samoga kandidata, radit će radi stranke. Borba će biti oštra. Ovime je situacija začas razbistrena, ako se opet ne zaplete. Ovim zaključkom oni oko Jedinstva stavljeni su o zid. Vidit ćemo što će dalje biti. 31. Split, 30. III 1907. Trumbić s negodovanjem govori o listu »Jedinstvo«. Kad je taj list vršio napade na njega imao je podršku i u nekim osobama iz splitskog političkog kruga, koje i navodi poimenično. Govori o istupima J. Smodlake i djelovanju pristaša njegove stranke. Ponovno se osvrće na sporove oko Borčićeve kandidature, kao i na novi problem, povezan s dočekom izletnika iz banske Hrvatske. Odgovaram na Vaše zadnje cienjeno pismo. Teško je odgvoriti u dvije rieči, koji su oni oko Jedinstva. Ovaj list bez dvojbe radi sa policijskom tendencijom, jeli za to plaćen urednik ili tko drugi neznam. Od naših ljudi u Splitu Jedinstvo je uviek gađalo na me, jer sam ja s njime nepomirljiv. To je činilo Jedinstvo najviše tim što je mene osobno napadalo očito ili između redaka, podmećući mi da bagateliziram ostale prvake u Splitu, da im ništa ne priobćujem, da im činim barketu, da sam u potajnom savezu sa Smodlakom, da sam ja uz Vas rehabilitirao Smodlaku time što ste ga pozvali lanjske godine na Rieku itd. U ovom osobnom napadaju proti meni Jedinstvo je imalo uza se Mangerà, Grgića, Morpurga i nekoje starije ljude u Čitaonici i kadikad Borčića. Borčića kažem kadikad, biva prama tome što bi Jedinstvo pisalo o meni, i baš kad bi Jedinstvo rovarilo proti rezoluciji Borčić ga je kudio, a kad bi štogod se odnosilo na Smodlaku onda bi barem u srcu odobravao, jer nikad nije zaboravio onaj napadaj Smodlake lanjske godine na mitingu kada je rekao da su naši zastupnici u Beču kukavština i sramota. Borčić je dakle subjektivan, ali u ostalom nije se loše ponašao i otvorito je podupirao i odobravao moj rad na obćini kao načelnika. Prigodom ovih izbora sav taj zapletaj bio se je još gore zamrsio, jer je Borčić htio kandidirati a njegova je kandidatura nailazila na obće negodovanje; pak oni oko Jedinstva, kako sam ih eto sada ocrtao htjeli su se organizirati napose te poduprijet Borčićevu kandidaturu s namjerom da mene ruše u oba slučaja, biva ako Borčić prodre da mogu dokazati kako nemam upliva, a ako propadne da to pripišu momu tobožnjem rovarenju. Svemu tomu ja sam učinio kraj na skupštini birača u nedjelju na 24. t.m., gdje sam u govoru oštro kritizirao rad demokratske stranke, a glede kandidata spomenuo sam da se ne radi o osobnom pitanju već o pitanju stranke hrvatske, koja je stvorila riečku rezoluciju i bez koje 294
