ARHIVSKI VJESNIK 16. (ZAGREB, 1973.)

Strana - 377

Upotrebljivost knjige olakšana je i indeksima (str. 97—135), koje je izradila B. van Ginneken-van de Kasteele, i to indeksom slova i imena na vodenim znakovima, indeksom nekih dodatnih tipova, nadnevaka i znakova koji dolaze zajedno s vodenim znakovima sidra, konkordancijom objavljenih izvora vodenih znakova, popisom tiskanih djela s vodenim znakovima sidra, popisom rukopisa iz kojih su uzeti vodeni znakovi. Lako pronalaženje pojedinih tipova omogućuju i stilizirani oblici sidra na vrhu svake tabele, koji su ujedno u pregledu doneseni i na kraju knjige. Knjiga V. Mošina od velike je praktične vrijednosti knjižničarima, arhivistima i istraživačima, koji mogu na temelju usporedbe s ovim veoma raširenim vodenim znakom u obliku sidra, što se pojavljuje na papiru od 1376. do 1827. godine, datirati nedatirane rukopise. S metodološkog stajališta njezina je važnost što ova zbirka vodenih znakova pruža obilnu građu za klasifikaciju različitih tipova i varijanti, a to je od temeljnog značenja za datiranje, uključujući tu i vrijeme dok traje zaliha papira u određenom kraju. J. Kolanović LAMBERTO DONATI, BIBLIOGRAFIA DELLA MINIATURA, Biblioteca di bibliografia italiana LXIX, Leo S. Olschki editore, Firenze, MCMLXXII, 2 vol, str. X + 1214. Lire 35.000. Potreba koja se više-manje posvuda dugo osjećala i izražavala na raznim stranama za jednom monografijom koja bi sustavno obuhvatila bibliografiju svih važnijih knjiga, časopisa, rasprava i članaka posvećenih problematici minijature, šireg ne samo političkog, kulturnog i geografskog područja nego i vremenskog razdoblja, konačno je u dobroj mjeri zadovoljena knjigom L. Donatija. Na ovaj ambiciozni pothvat autor se odlučio prije više godina, potaknut ne samo spomenutom potrebom nego i činjenicom da je često nemoguće govoriti o minijaturi jednog naroda ili kulturnog područja bez poznavanja minijature susjednih naroda i njihove kulture. Izrazit primjer za to imamo u našoj Dalmaciji, koja je — što se kulture tiče — dobrim dijelom bila uvjetovana situacijom u susjednoj Italiji, a takvih bi se primjera moglo navesti bezbroj. Jer minijatura je — kao uostalom i druge vrste likovne umjetnosti — bez posebnih poteškoća mogla prelaziti često nepremostive državne i političke granice pojedinih naroda povezujući ih u jedinstvenu kulturnu sredinu. Tako je Lamberti svojom knjigom obuhvatio najvažnija djela, rasprave i članke koji obrađuju minijaturu od samih njezinih početaka, i to na području cijele Evrope i sredozemnog područja, uključujući tu hebrejsku, sirijsku, palestinsku, sinajitsku, koptsku, mozarapsku, etiopsku, armensku i tursku minijaturu. A tematika koja je tom literaturom dotaknuta obuhvaća naj različiti ja područja ljudske djelatnosti i omogućava prilično detaljan uvid u srednjovjekovni način života, od poljodjelstva i glazbe do astrologije i liturgije. Zato je ova knjiga namijenjena ne samo stručnjacima koji proučavaju minijaturu kao sastavni dio povijesti umjetnosti — njima je u stvari prvotno i namijenjena — nego i svima koji se bave složenom problematikom prošlih vremena. Lambertijevo djelo podijeljeno je u devet odsjeka, i to: 1. minijatura općenito, bez obzira na vrijeme, škole, tip itd. (str. 1—8); 2. minijatura određene epohe, kao što je npr. antikni svijet, rano kršćanstvo, srednji vijek, renesansa itd. (9—26); 3. minijatura pojedinih škola (27—158); 4. djela koja se odnose na pojedine minijature (159—278); 5. minijature podijeljene prema ikonografskom tipu (279—919); 6. djela različitog sadržaja koja obrađuju odnos minijature prema drugim vrstama umjetnosti (920—1004); 7. djela o iluminiranim rukopisima u posjedu raznih biblioteka i zbirki (1005—1084); 8. ilumi377