ARHIVSKI VJESNIK 16. (ZAGREB, 1973.)
Strana - 372
Zakona o zaštiti arhivske građe i arhivima. Iskustvo nam je međutim pokazalo da su imaoci do sada vrlo malo pridonijeli u radu na popisivanju građe, kao i na sređivanju i pripremanju građe za popisivanje. Ako se uzmu u obzir sve naprijed izložene okolnosti, a posebno da su dodatna sredstva republičkih fondova iz godine u godinu smanjivana i prestala pritjecati, onda ne možemo očekivati da će se popisivanje odvijati ni onim tempom kao u proteklim godinama. Popisivanje bi trebalo nastaviti brže nego do sada, kako bi se vrijedna arhivska građa zaštitila od raznih štetnih utjecaja i sačuvala od propadanja, a također i od izvanrednih opasnosti koje bi mogle nastupiti. Srednjoročnim programima arhiva predviđeno je da bi se do kraja 1975. godine izvršilo evidentiranje građe kod oko 450 imalaca. Ovaj program bilo bi moguće izvršiti, ako bi godišnje za njegovo izvršenje, pored sredstava koja mogu uložiti arhivi, bila osigurana i određena dodatna namjenska sredstva. Da bi se rad na popisivanju građe izvan arhiva unaprijedio, ubrzao i što prije dovršio smatramo potrebnim: a) da arhivske ustanove razrade konkretne planove dovršenja evidencije arhivske građe izvan arhiva za svoja područja i dinamiku ostvarenja toga plana, te da nastave provođenje evidencije bez obzira na dodatna sredstva; b) da Arhivski savjet Hrvatske i društveni fondovi, odnosno zajednice kulture, koji financiraju arhivske ustanove, vode brigu oko izvršenja toga plana, kako pri valorizaciji godišnjih programa rada, tako i godišnjih izvještaja arhiva; uspjeh na ovom zadatku trebalo bi da bude jedan od glavnih kriterija vrednovanja programa arhiva i njihovih izvještaja o radu; c) da društveni fondovi, odnosno zajednice kulture, predviđaju godišnje i posebna namjenska sredstva za ubrzanje evidencije arhivske građe izvan arhiva, obzirom na važnost i hitnost ove evidencije; d) da se nearhivske ustanove — imaoci arhivske građe (muzeji, biblioteke, instituti i si.) — obavežu da u određenom roku izrade popise arhivske građe koja je kod njih na čuvanju i dostave ih nadležnom arhivu. Ubrzanje i što skorije dovršenje popisivanja arhivske građe izvan arhiva nije samo službena dužnost i zakonska obaveza arhivskih ustanova, već također društvena i kulturna obaveza i drugih društveno-političkih faktora. Popisivanjem ove građe se, pored rečenog, zaštićuje vrijedno spomeničko dobro i vrši inventarizacija društvene imovine, odnosno imovine u građanskom vlasništvu, koja je od interesa za nauku, kulturu i zajednicu. Zbog toga društvena zajednica treba da u ovaj posao ulaže dodatna sredstva, a na arhivskoj službi je da što boljim, bržim i potpunijim izvršavanjem zadataka opravda utrošak uloženih sredstava, rada i vremena. 372
