ARHIVSKI VJESNIK 16. (ZAGREB, 1973.)
Strana - 368
b) građa u crkvenim organizacijama i ustanovama, koja je kod njih nastala i koja je tamo sakupljena, c) građa od pojedinih građana, kod njih nastala i koju su oni sakupili, d) građa u zbirkama arhivske građe. 2 Arhivskoj službi je bilo općenito poznato da ove neevidentirane i nepoznate građe ima u prilično velikim količinama, i to od relativno stare do najnovije, počevši od čitavog fonda do pojedinačnih arhivalija. Razumije se da ova neevidentirana i nepoznata arhivska građa predstavlja mrtvi kapital, jer je nepristupačna istraživačima i drugim zainteresiranima. Članom 44. Zakona o zaštiti arhivske građe i arhivima propisano je da Arhiv Hrvatske vrši dokumentaciono-informativnu službu o arhivskoj građi na području Republike. I u ovoj odredbi sadržana je obaveza arhivske službe da dođe do podataka o još nepopisanoj građi izvan arhiva, o njenom smještaju, stanju, sigurnosti, količini, vrsti i starosti. Zbog ovih ukratko izloženih razloga Arhivski savjet Hrvatske zaključio je da se u 1967. godini organizirano pristupi akciji popisivanja još nepopisane građe u vanarhivskim ustanovama na području cijele Republike. Akcija je te godine započeta i traje još danas, a na područjima nekih arhiva trajat će još nekoliko godina. No i po završetku akcije ostaje ona trajna potreba i dužnost arhivske službe da traga za nepoznatom arhivskom građom. Nije suvišno ovom prilikom ponovno naglasiti važnost i potrebu ove akcije. Prvi uvjet da arhivska služba bude dobra služba i da može izvršavati svoje zadatke i zakonske obaveze je da ima evidenciju arhivske i registraturne građe, koju je dužna nadzirati i sačuvati. Bez ovakve evidencije ona ne može efikasno udovoljavati svojoj zadaći da građu zaštiti i sačuva, ako nije poznato čak ni to postoji li uopće građa i gdje se nalazi, te koliko je ima, kakvog je sadržaja i u kakvom je stanju. Evidencija će tek omogućiti da se vrši valorizacija građe, zatim pravovremeno odabiranje i izlučivanje (škartiranje), te plansko preuzimanje u arhivska spremišta. Bez svega ovoga nema ni uspješnijeg i racionalnijeg korištenja građe. Evidencija građe nužno je potrebna arhivskoj službi i za vođenje dugoročnije, planirane arhivske politike, posebno u pogledu spremišnog prostora, opreme, stručnih kadrova i novčanih sredstava. Da je evidencija građe prvi uvjet zaštite građe pokazuju i slučajevi nezakonitog trgovanja arhivskom građom, a posebno iznošenje arhivske građe u inozemstvo i uopće s područja Republike. Ima slučajeva da se u antikvarijatima i na dražbama koje se organiziraju u stranim zemljama, pored drugih predmeta spomeničke vrijednosti, nude na prodaju i arhivalije s naših područja, koje su također spomenici kulture. Da je ova građa bila u evidencijama arhivske službe mnogo manje je vjerojatno da bi je njen imalac, bez znanja te službe, iznosio izvan Republike, a pogotovo u inozemstvo, jer propisi to izričito zabranjuju 2 Vidi: čl. 13. st. 3. Zakona o zaštiti arhivske građe i arhivima; Nar. novine br. 31/1965. i Uputstvo o vođenju evidencije arhiva i zbirki arhivske građe, Nar. novine br. 12/1967. 368
