ARHIVSKI VJESNIK 16. (ZAGREB, 1973.)

Strana - 321

njihova osvajanja brišu Hrvatsku, a Slavoniju smanjuju na »ostatke ostataka«. Neminovna posljedica turskog prodiranja je stvaranje obrambenog sistema — Krajine, koja, unatoč nekim slabim stranama zadržava kao pravo »antemurale christianitatis« turski prodor. Upravo taj novi vojnički duh daje cjelokupnom političkom životu najosnovniji pečat. Rijedak izuzetak je vladar — »neratnik« kojega plemstvo uzalud nagovara da se s njim uputi na bojno polje. Ferdinand i Maksimilijan nalaze radije drugi način da se iskupe: oni primaju slavonske i hrvatske velikaše u svoju službu, obasipaju ih naslovima i častima, svečanim dekretima, ali im šalju vrlo malo novaca. Kako su zbog toga neprestano dužnici velikaša i prelata, ne ustručavaju se trgovati imanjima koja povremeno dolaze u njihove ruke. Imanja dobivaju obično vjerovnici koji su tako nasrtljivi da je vladar primoran ispuniti njihove želje. I susjedgradsko-stubičko vlastelinstvo je od tridesetih godina predmet vladareve trgovine. Ferdinandov i još više Maksimilijanov postupak s vlasnicima posjeda Tahom i Uršulom bit će u krajnjoj liniji jedan od uzroka oružanog ustanka 1572/73. Oba vladara mimoilaze zakone kad im je to potrebno. Tahu je najprije odobrena nezakonita kupnja polovice posjeda, zbog koje Ursula dolazi »izvan zakona«. Vladar zatim isto tako nezakonito drži njezin dio pet godina, a kad je dug prema Tahu suviše narastao, on opet daje nezakonito Uršulinu polovicu Tahu u zakup, a na kraju dopušta da Ursula za skupi novac kupi njegovu naklonost i vrati se natrag na posjed. Vojnik na takvom posjedu na kojem su suvlasnici vječni suparnici ima izvanrednu priliku da se uposli. On se bori za svoj račun! Ne želi ni Taha ni Gregorijanca za vlastelina, nego cara, koji mu jedini može osigurati položaj slobodnog krajišnika. Stoga se vojnici na susjedgradskom vlastelinstvu pod vodstvom Gregorica i nj

egoviK~ dvanaest kaper tana dižu u trenutku kad su »sve stvari bile smirene« i kad Gregorijanec treba da postane jedini vlasnik na tom posjedu. Dakle, nema sumnje da je vladarevo dugogodišnje raspolaganje posjedom budilo u vojnicima nadu da će najzad istjerati Taha i nagovoriti vladara da sam preuzme posjed. Gregoriću i čitavom vojničkom vodstvu pobunjenika ideal je žumberački uskok, čiji položaj nastoji s pomoću vladara postići. U tom se najbitnijem dijelu buntovničkog programa očituje snažan utjecaj krajiške vojne organizacije na privatno vlastelinstvo. Privatni vojnik čezne za tim da se riješi okova kojim ga vezuje velikaš i želi se izjednačiti s krajišnikom. Zato bi on najradije i vlastelinstvo na kojem živi pretvorio u carski krajiški posjed. Pregled javnih tereta u ispitivanom razdoblju nije manje poučan. Potvrdio je ono što su istražni spisi — stari, dosad poznati, i najnoviji — pokazivali. Naime, da se pobunjenici ne bune protiv javnih tereta, nego protiv onih koje snose unutar vlastelinstva. Nijedan od ispitivanih zatvorenih vođa ne izjavljuje da oni nisu više htjeli plaćati »kraljeviću« ili diku ili ići na javnu tlaku. A ipak je Tah imao pravo da kmetove sa susjedgradsko-stubičkog posjeda uputi na popravljanje svoje utvrde u Božjakovini. Međutim, nismo se usudili pobunjeničku lojalnost prema javnim teretima svesti na njihov osjećaj dužnosti ili brigu za »opće dobro«! Čini se da na pobunjenički odnos prema cjelokupnom javnom životu utječu dva momenta: prvo, pobunjenički »borbeni« program sas21 Arhivski vjesnik 321