ARHIVSKI VJESNIK 16. (ZAGREB, 1973.)

Strana - 309

stima. U Hrvatskoj, tj. u prekokupskim krajevima, vladar nema nijedne ' tridesetnice. Prihodi su od tridesetnice četrdesetih godina XVI st. toliki da zagrebački građanirTlT spretan trgovac Ivan Pastor dolazi Ferdinandu s prijedlogom neka mu prepusti prihode tridesetnice, a on će tri mjeseca uzdržavati 400 martoloza i još će vladaru vratiti novaca.

321 No, unatoč čestim tužbama na tridesetničare, plemstvo i ostali slojevi stanovništva bez ustručavanja varaju vladara i na različite mu načine oduzimaju prihode od tridesetine. Ništa ne koristi što je već početkom svog vladanja Ferdinand uredio način na koji se taj porez uplaćuje. Tada, tj. 1539, sastavljen je »regestum et ordo exigendarum tricesimarum in regno Sclavonie«.

322 Taj je »ordo« vrlo zanimljiv jer pokazuje ne samo kako je roba prolazila tridesetničkom postajom nego i to da se tada carini ili oporezuje dvadeseti, a ne više trideseti dio vrijednosti robe. Jer, upozorava vladar tridesetničare, ako regest ne spominje neku robu koju su ipak dužni oporezovati, neka paze »ut juxta illorum pretia limitatur et de singulis viginti florenorum rebus, florenus unus exigatur«. Dokaz da se privatne mitnice (koje ubiru porez na trgovačku robu koja prolazi njihovom cestom) održavaju čitavo XVI st. jest mitnica na susjedgradskom posjedu. Već 1530. tuže se gradečki građani protiv kraljeva vijećnika i vlasnika Susjedgrada i Stubice Stjepana Dešhaza jer od njih zahtijeva »neuobičajenu maltarinu« (ungewöhnliche Mawt).

323 Ni njegovi nasljednici, sve do Franje Taha, ne odriču se tog prava ubiranja tridesetine, na koju ostaje trajan spomen u imenu mjesta Harmica na Sutli, dakle na prastaroj štajerskoj-slavonskoj granici. Pozivajući se na neke izjave zatvorenih vođa pobunjenika 1573, R. Bićanić je predložio da se bolje ispita »zagonetna veza« između vrhovnog slavonskog tridesetničara Kristofora Winkler a i pobunjenika.

324 Naime, Svrač u prvoj svojoj izjavi, na pitanje tko je začetnik pobune, odgovara da ne zna, ali ako pitaju Winklerove seljake »die wessten hier Innen am allerbesten Bericht zugeben«.

325 I neke izjave Matije Fistrića vezane su uz Winklerovo ime. On, očito namjerno, prebacuje u istrazi čitavu krivicu na spomenutog vrhovnog tridesetničara, odgovorivši istražiteljima neka njega, Winkler a, »am aller ersten fragen, wer Inen Rath gegeben das Sie sich zusammen Rotten vnnd wohin Sie ziehen sollten«. Fistrić im dalje predlaže neka pitaju Jurja Markovačkog (?), županova brata i Winklerova podložnika tko ga je postavio za kapetana i tko im je zapovjedio da se podignu.

326 z*"^Upozorivši na ove izjave, Bićanić sasvim ispravno zaključuje da »objašnjenje za akciju seljaka protiv carina i mitnice nalazimo u tadašnjem razvoju hrvatske trgovine«.

327 Međutim, nova izvorna građa o buni nije nimalo razjasnila tu, kako Bićanić kaže, zagonetnu vezu«, i stoga se, uvjerena sam, nameće drugačije tumačenje spomenutih pobunjeničkih 321 Monumenta Habsburgica, III, str. 169. 322 R. Horvat, Hrvatske carine god. 1539, »Vj. Zern, arkiva«, XII, 1910, str. 230—235. 323 Monumenta Habsburgica, I, str. 425. 324 Počeci kapitalizma u hrvatskoj ekonomici i politici, Zagreb 1952, str. 15. 325 F. Rački, Građa, str. 268. __-ÎJÏ. dj., str. 273. 3»!?. dj., str. 15. 309