ARHIVSKI VJESNIK 16. (ZAGREB, 1973.)

Strana - 303

] ! čkog posjeda, nimalo ne iznenađuje što na čitavom posjedu ne nalazimo posjed veći od četvrtine selišta!

287 No, borba se s Maksimilijanom nastavlja, jer nijedna strana neće popustiti. Dikatori idu tako daleko da pri procjeni podložničkih nekretnina upisuju motike i sjekire,

288 a staleži ustraju u svojem zahtjevu da se ponovo uvedu egzempcije. Maksimilijan pita plemstvo zašto ne prijavljuje takvu veličinu sesija kad prodaje svoje posjede,

289 jer tada nikome ne pada na pamet da iskaže četvrtinske ili još manje sesije! Zato se i događa da su ponegdje, kako na primjer u Čakovcu, prijavljena za oporezivanje svega dva kolona. Komoru najviše smeta što je doznala da su neka vlastela od pojedinih selišta ubrala čitavu diku (integram dicam exigunt), tako da je njihov prihod od dike veći nego prihod kraljevske blagajne. Zato ponovo predlaže vladaru da oporezuje sve kolone po portama i da se izuzmu samo oni podvorci (inquilini) koji žive na kraju sela u slamnatim kućicama, nemaju polja i daju vlasteli samo tlaku (exemptis illis inquilinis, qui in villarum extremitate tuguriolis erectis, neque agros ad hue possident, neque dominis terrestribus praeter manuarias operas quicquam exhibent). Novu konumeraciju treba provesti i u Slavoniji, a zakletvu vlastelinskih sudaca ukinuti. Najzad, velikaše bi zbog zloupotreba trebalo kažnjavati, a sva oslobođenja, uključivši i ona crkvenih predijala, ukinuti.

290 Uza sve to se na saboru 1567. još uvijek raspravlja o sistemu plaćanja i stvara se doduše zaključak da se dika plaća prema censusu,

291 ali vladar ni time nije bio zadovoljan. On se 1568. vraća na zahtjev da diku plaća svaki koi on koji ima imovinu veću od 10 forinti i bavi se zemljoradnjom. A inkvilini, koji se mogu podijeliti u dvije grupe, ne plaćaju jednako. »Nadničari« (qui in alienis domibus habitant ac victum sibi ex diurno labore querunt) neka plaćaju po 50 denara, a oni koji sjede na krčevinama u vlastitim kućama neka plaćaju po 1 forintu.

292 Gornje kraljevske propozicije nisu prihvaćene, a plemstvo 1569., svjesno da na saboru već godinama »vuče vladara nos«, obećava vrlo 91 velik porez. No nije ga spremno i platiti. Jer kad Maksimilijan zahtijeva 1572. za dvije godine 3 forinta za diku, sabor mu odgovara da takav porez » misera plebs nullo modo praestare posset «.

293 Ugarsko plemstvo također brani stajalište slavonskih predstavnika koji zahtijevaju egzempciju. Videći da se vrte u začaranom krugu i da ne može izaći nakraj s regnikolama, Maksimilijan pokušava na drugi način. Treba izmijeniti pojam porte. Neka čitava porta bude ona »per quam aratrum ingreditur W et egreditur«, i to bez obzira na to koliko je sesionalnih domova iza ili pred takvim dverima. Kako podvoraga ima tri različite skupine, nemo- /^V guće ih je izjednačiti poreznom'obvezom. Prvo su podvorci koji stanuju u kmetskim kućama i plaćaju diku zajedno s njima; drugu skupinu čine podvorci »u kućicama na kraju sela« koji nemaju polja; a u trećoj skupini, tj. među podvorcima koji žive na krčevinama i imaju kuće, 2« J. Adamček, n.dj., str. 152. 1 d. 288 Monumenta comitialia, V, str. 51. 289 Monumenta comitialia, V, str. 103. 290 Monumenta comitialia, V, str. 104—105. 291 Monumenta comitialia, V, str. 114. 292 Monumenta comitialia, V, str. 206. 192 Monumenta comitialia, V, str. 336. 303