ARHIVSKI VJESNIK 16. (ZAGREB, 1973.)

Strana - 291

drugovi, dakle vojnici na privatnom vlastelinstvu, sanjaju očito o uskočkoj slobodi i njihove povlastice — koje im može dati samovTadar — postaju cilj pobunjeničkih težnji. Ali vlah ili uskok koji je već dobio povlastice ne može ići natrag. Povezivanje s buntovnim vojnikom na privatnom vlastelinstvu ugrozilo bi njegov odličan položaj i zato ne misli na to da se odazove Gregorićevu pozivu. Tek nekoliko ovaca koje uskoci šalju Gregoriću na dar dokaz su da su saznali za buntovničke planove,

214 ali nisu i obećali da će im se pridružiti. A o nekom povezivanju kmetova s uskocima u XVI st. nije moglo biti govora. Uskok je otkad se pojavio »u kršćanstvu«, što zbog potrebe, a što zbog »zanata«, pljačkao podložnika ili kmeta gdje god je stigao. Zato je ideja buntovnika da se povezu s uskocima, posebno sa žumberačkim prebjezima, mogla nastati samo unutar kruga vojničkog vodstva bune, dakle Gregorica i njegovih kapetana, koji su bili uvjereni da će ipak, pa makar i silom, pridobiti uskoke za sebe. To je bila jedna od najkobnijih zabluda vojničkog vodstva. Kraljevinska vojska. Bilo bi neobično kad u XVI st., dakle u doba kad je čitav javni život u hrvatskim zemljama usmjeren na obranu protiv neprijatelja, plemstvo u cjelini ne bi bilo spremno da od svoje strane pridonese materijalne žrtve za obranu. Velikih mogućnosti, dakako, nije bilo, jer je to već pomalo doba kad na bojnom polju odlučuje vojnik plaćenik, a ne kmet, koji samo ad hoc postaje, sasvim jasno, loš vojnik. Valja, prema tome, očekivati da će u krajnje teškim slučajevima plemić pristati i na to da jedan dio svojih za borbu nespretnih i ne vještih podložnika dovede pod svojom zastavom na bojno polje.

215 To su slučajevi kad se podiže ustanak (insurectio ili generalis expeditio, exercituatio contra generalem hostem), o kojem za Habsburgovca prvi put u Slavoniji govori križevački sabor iz 1528. Budući da slavonsko plemstvo nema dovoljno iskustva u ratu s Turcnna, uvjereno je da će brojnošću četa djelovati na neprijatelja i stvara doista neobičan zaključak: u rat treba da idu pod vodstvom određenih ljudi

216 svi oni za koje se smatra da su 214 Nožina daje imena 4 uskoka koji su poslali Gregoriću na dar ovce (Građa, str. 286—287). 215 Način ratovanja, odnosno dužnost dovođenja svojih banderija, bila je, sasvim razumljivo, uređena i u XV st. Ma utvrđivanje se vojničke dužnosti velikaša i plemstva posebno pazi nakon Matijaševe smrti. Naime, plemstvo smatra da je oorana zemije osnovna dužnost vladara i zato mu u ćl. iö:l4aa. dopušta da sazove »exercitus generaub« kad »stipendiati regales exercituantes« nisu dovoljni. A i u slučaju nevolje »domini prelati et barones banderiati regnique nobiles« ne treba da idu »ultra metas«. Ako kraij ide lično u rat, tada podižu i svi prelati i baruni »banderiati« svoje banderije, a »ue^.. vero barones banderia non habentes, juxta honoris et facultatum ipsorum exigentiam ac numerum jobagionum ipsorum, exercituare debebunt«. Čitav banderij ima tada 400 vojnika, od kojih su polovica »armigeri«, a polovica »homines exercituantes leuis armaturae, vulgo huszarones nuncupati«. God. 1492. odlučeno je da »nobiles« i posjednici »minoris status« šalju od svake »čitave porte« jednog »pristojnog konjanika«, a piemiiu jednoselci od svake desete kurije. God. 1498. ponovo se vrlo detaljno određivalo kaicve su vojničke obveze prelata koji su zbog primanja desetine i posjeda dužni prema oroju podložnika povesti svoje banderije u rat. Tada je promijenjen i broj vojnika koje dovode posjednici bez banderija, tj. od svake 24-e porte po l husar. Među duhovnim licima koja su dužna dovesti banderije u rat nalazi se i zagrebački biskup <banaenuiu unum) i prior vranski (također 1 banderij); kraljev banderij ima tada 1000 ljudi, a »banus Croacie« drži samo »banderium unum«, dakle 400 ljudi. Prema čl. 6:1507. kraij »ex veteri consuetudine« treba da drži 1000 konjanika — svi treba da budu Hurigari! — i to 400 na svom dvoru, a 600 na granicama države prema Turcima. Vidi: Cöfpus iuris hungarici, i (Millenniumi emlékkiadâs), Budapest 1899, str. 490, 492, 604. i 692. 2i* u varaždinskoj županiji je kao »leuator gencium et ductor earundem« određen Pavao Ratkaj, a u zagrebačkoj Ivan Kaštelanović ; čete iz Svetac ja vodi sam viceban Ivan Svetački, a iz križevačke i virovitičke županije Emerik Bradač i Petar Keglević. Vidi: Acta comitialia, I, str. 150. 291