ARHIVSKI VJESNIK 16. (ZAGREB, 1973.)

Strana - 281

Ferdinandove zemlje već u početku njegova vladanja odobravaju, bar formalno, za hrvatske zemlje manje od desetine svote koja je potrebna za pokriće troškova oko obrane. Zato nije slučajno da Ferdinand radije rješava u Hrvatskoj i kasnije u Slavoniji problem obrane tako da uzima u svoju službu hrvatsko plemstvo i njihove ljude. Već 1530. čine hrvatski plemići posebnu »zajednicu« krajiških carskih vojnika i potpisuju se kao »tota communitas nobilium Croatorum nunc in stipendio maiestatis regie in confinibus Croacie«, a podvrgnuti su vrhovnom zapovjedništvu Ivana Kocijana, tada »capitaneo supremo maiestatis regie et regni Carniule«.

147 Premda su brojevi i podaci koje štajersko-koruški i kranjski staleži 1577. iskazuju na sastanku u Beču o stanju vojske na Krajinama bez sumnje pretjerani, ipak odražavaju donekle stanje posada u obje Krajine u to vrijeme. Naime, »suma gannczen Windisch granizen Kriegsuolkh« iznosi: 2058 vojnika, i to 584 husara, 250 »arkubuzira«, 417 »njemačkih slugu« (Teutsche knecht) i 1807 haramija. Najviše je vojnika smješteno još uvijek u najvećim utvrdama, ali kao i tridesetih godina broj vojnika koje bi trebalo još dovesti za uspješnu obranu iznosi gotovo trećinu već dovedenih. Na Slavonsku krajinu treba dovesti 654 pješaka i 359 konjanika, a na Hrvatsku krajinu 821 pješaka i 727 konjanika.

148 Broj vojnika u posadama na Hrvatskoj krajini je veći nego na Slavonskoj granici. Iznosi 3.696 vojnika (708 husara, 250 arcubuzira, 265 »njemačkih slugu« i 2475 haramija).

149 Najveće posade su u Senju i Bihaću, no za obje je utvrde zatraženo još vojnika. Zatražene svote za uzdržavanje posada na obje Krajine vrlo su velike. Za Slavonsku se zahtijeva, odnosno troši 13.804 forinta na mjesec ili 165.648 forinti na godinu, a za Hrvatsku krajinu 20.014 forinti na mjesec, odnosno 240.168 forinti na godinu, što čini ukupno 33.818 forinti na mjesec ili 405.816 forinti na godinu. Ovim ^ brojevima nisu, po svoj prilici, vjerovali ni u njemačkom carstvu. Naime, prema nekim tužbama krajišnika razabire se da je vojnik na Krajini izložen različitim zloupotrebama koje ga biju sa svih strana. Prije svega, vladar nastoji da na njemu uštedi novac. Tako je Ferdinand pokušao 1537 neposredno prije »generalne ekspedicije«, iskoristiti situaciju i smanjiti mjesečnu plaću konjanika, plaću koja je ionako bila vrlo mala.

150 Saborski poslanici odbijaju Ferdinandov prijedlog i upozoravaju vladara da Mlečani plaćaju konjanicima 6 forinti na mjesec i posebno opskrbljuju konje, a »ioanisti« (zapoljevci) povrh toga dopuštaju svojim vojnicima slobodnu pljačku. Neka, uostalom, to ne čini, jer će tada njegovi konjanici doći u smiješnu situaciju: imat će, naime, manju plaću od pješaka! (pješak tada ima 3 forinta i 20 denara na mjesec)! Upozoravaju također vladara da je na trgovima sve skuplje, a plijena uopće nema.

151 Tužba što je 1555. upućuju Ferdinadu »vniuersi capitanei et waywode in confiniis regnorum Croatie et Sclauonie«

152 otkriva zloupotrebe nikom idu u rat (per locumtenentem banatus nostri ad expedicionem aliquam eos cogi oportuerit). u prvom slučaju dobiva »po konju« 20 forinti na godinu, a u drugom »secunđum temporis exigenciam«. Prema tome, plaće konjanika koji su 1536. u službi hrvatskih velikaša i plemića iznose 3220 forinti; dakako, u slučaju da su hrvatski velikaši dobili predviđeni broj konjanika i plaće za njih. 147 Acta comitialia, I, str. 00. 141 Spomenici Krajine, I, str. 38—39. !4

' Spomenici Krajine, I, str. 38. 150 Ferdinand tada plaća konjaniku 2 forinta na mjesec. 151 Acta comitialia, II, str. 95. lsz Acta comitialia, II, str. 445—446. 281