ARHIVSKI VJESNIK 16. (ZAGREB, 1973.)

Strana - 177

INVENTARI UDK 930.25 (083) INVENTAR ARHIVA FRANJEVAČKOG SAMOSTANA U ZAOSTROGU Josip Antun Soldo Ispod vrletnog Viter a i šumovita brežuljka Plane, usred maslina i čempresa, uz obalu nalazi se franjevački samostan sv. Marije u Zaostrogu (48 km južno od Makarske), koji pripada provinciji presv. Otkupitelja (Split). Duboko u pozadini je kameni masiv Biokova, Rilić-planina. Tu se, na podnožju brda, u prošlosti smjestilo selo, iza starohrvatskog naselja Oštrog (Zaostrog).

1 Tek u XVIII st. seljaci Zaostroga počeli su graditi kuće na obronku Plane, zapadno od samostana, a u novije vrijeme oko samostana i na samoj obali. U XIV st. naselili su se na obali Zaostroga pustinjaci sv. Augustina.

2 O njihovu djelovanju ništa se ne zna. Međutim, feudalne borbe XV st. unosile su i u taj skroviti kraj nesigurnost. Tako je humski vlastelin Ivaniš Vlatković 1452. g., u pobuni protiv hercega Stjepana Vukčića-Kosače, prodro u Makarsku krajinu

3 da bi se u ime bosanskog kralja osvetio Kačićima, koji su se priklanjali Veneciji. Jačanjem vlasti Vlatković-Jurjevića u Neretvi i Primorju širio se ugled bosanskih franjevaca. Augustinci, vjerojatno štićenici Kačića, pobjegli su iz Primorja na otoke, iz Zaostroga moguće u Sućuraj, gdje su imali svoj samostan.

4 Njihove samostane u Makarskoj i Zaostrogu preuzeli su franjevci. O tome priča sumnjiva isprava Žarka Humskog ili bolje Vlatković-Jurjevića iz 1468. g., kojom je on, tobože kao hrvatski ban i gospodar Klisa, darovao Zaostrog franjevcima.

5 Bez obzira na vjerodostojnost te isprave, u tom su se razdoblju franjevci nastanili u Zaostrogu. To potvrđuje turska 1 K. Jurišić, Nazivi naselja Makarskog primorja, »Makarski zbornik«, I, Makarska 1970, str. 103—104. 1 D. Farlati, Illyricum sacrum, IV, Venecija 1769, str. 191. * S. Cirković, Herceg Stefan Vukčić-Kosača, SAN, »Posebna izdanja«, knj. 376, Odelenje društv. nauka, knj. 48, Beograd 1964, str. 176. * N. Duboković-Nadalini, Srednjovjekovni i noviji spomenici otoka Hvara, »Publikacije Historijskog arhiva Hvara«, VII, Split 1958, str. 85. s Isprava se čuva u prijepisu. Objavio ju je, vjerojatno upozoren od A. K. Matasa, D. Fabijanić (Storia dei frati minori dai primordi della loro istituzione in Dalmazia e Bossina fino ai nostri giorni, Zadar 1864, str. 286—288). u njenu je vjerodostojnost sumnjao već S. Zlatović (Franovci države presvet. Odkupitelja i hrvatski puk u Dalmaciji, Zagreb 1888, 26). Iako isprava nema ni diplomatičke a još manje povijesne podloge, R. Rogošić (Ban kliski vojvoda Žarko — 1438—1508, »Novo doba«, Split, 20/1937, 211, str. 9) nastojao je spasiti neizravno njenu vjerodostojnost htijući 2arka Humskog (Vlatkovića) poistovjetiti s poznatim poljičkim junakom Žarkom Dražojevićem, što je pobio M. Ferojević (Žarko Dražojević i Žarko Vlatković, »Jadranski dnevnik«, Split, 5/1938, 1, str. 7). 12 Arhivski vjesnik 177