ARHIVSKI VJESNIK 16. (ZAGREB, 1973.)

Strana - 160

Ako se usporede imena iz ovog popisa s imenima plemićkih obitelji zabilježenih u Splitu 1553 god., dakle 46 godina kasnije, vidi se da je u popisu iz 1507. od plemićkih prezimena zabilježeno jedanput prezime de Alberti. Nijednog drugog prezimena od onih što ih navodi Giustiniani nema u priloženom popisu, a to su: Balci, Cipci, Comuli, Cindri, Giudici, Grisogoni, Gabanich, Hieremie, Lucari, Maruli, Mainosevich, Natali, Papali, Petrachi i Tartaglie.

5 Na osnovu svega navedenoga može se pretpostaviti da je ovaj popis bio potreban građanima i pučanima u njihovim borbama s plemićima, koji su bili prisvojili svu vlast u komuni. To je doba kada se u Splitu formira građanska klasa. Građani se već izdvajaju od pučana ekonomskom moći, pa i kulturom. U popisu su to oni koji nose naslov »ser«. Možda su to bili najugledniji građani. U građansku klasu su vjerojatno spadali i neki drugi npr. jači obrtnici koji još nisu imali i pravo na naslov »ser«. To je doba kada su obrti u Splitu još uvijek cvali. Godine 1512. nasuprot plemićkom Velikom vijeću u Solitu se već spominje i »Universitas civium et popularium spectabilis Civitatis Spalati«.

6 Spomenuto je da popis obuhvaća samo ona lica koja su živjela u Starom i Novom gradu, dakle unutar gradskih zidina. Stari grad je bio naziv za dio Splita unutar Dioklecijanove palače. Međutim, s vremenom se stanovništvo Splita množilo, pa već u srednjem vijeku Split izlazi iz okvira Dioklecijanove palače i širi se prema istoku, gdje niče novi dio grada, s novim središnjim trgom, današnjim Narodnim trgom, koji postaje središte političkog i uopće gradskog života.

7 U početku je taj novi dio bio izvan zidina i nazivan je »burgus«, kasnije je i on utvrđen. Nazivi Stari i Novi grad spominju se još i krajem XVIII st.

8 Predgrađa Splita ovim popisom nisu obuhvaćena, iako su već tada imala priličan broj stanovnika. Po Giustinijaniju bilo je 1553. god. u splitskim predgrađima 583 stanovnika. Ali stanovnici predgrađa nisu spadali u gradsku organizaciju jer su se predgrađa kasnije formirala, iako se već rano naziru. Stoga njih splitski statut ne spominje. Za mletačke uprave predgrađa imaju svoju upravu,

9 ali su ipak njihovi stanovnici imali prema gradu određena prava i obaveze. Ovim popisom nisu obuhvaćeni ni Zidovi, iako ih je u to doba bilo u Splitu. Ma koliko da je Venecija bila prema njima tolerantna, oni su vjerojatno i u Splitu, kao i u Veneciji, plaćali dozvolu boravka

10 i nisu se ubrajali ni u jednu od tri spomenute društvene klase tog vremena, premda su splitskoj trgovini davali vrlo značajan doprinos. Uza sve to što ovim popisom nije obuhvaćeno cjelokupno stanovništvo Splita, niti su doneseni svi oni podaci koje bi dali opći službeni ili crkveni popisi, ovaj je popis vrlo vrijedan. U prvom redu, za većinu 5 S. Ljubić, Commlssiones et relationes Venetae, sv. II, 1525—1

553, Zagreb 1877, str. 214. 6 M. Novak, Autonomija dalmatinskih komuna pod Venecijom, Zadar 1965, str. 99. 7 G. Novak, Povijest Splita, sv. I, 88. karta i str. 494. — legenda. » Planovi Splita u svesku 724 Dispacci Proveditori alla Sanità in Dalmazia E. Angelo Diedo da 25. Maggio 1784 sino 11 Marzo 1785. u Državnom arhivu u Veneciji. » G. Novak, n. dj„ sv. II, str. 466—468. 10 D. Kečkemet, Zidovi u povijesti Splita, Split 1971, str. 24. 160