ARHIVSKI VJESNIK 15. (ZAGREB, 1972.)

Strana - 70

ali posljednja dva su se negdje zametnula pa ih ne možemo objelodaniti. Znamo da su napisana rukom tajnika, a potpisao ih je Strossmayer; jedno je od 20. III 1899, a drugo nema datuma. Prvo biskupovo pismo klericima navedeno je ovdje pod brojem XXIV, a drugo pod brojem XXV. U arhivu časnih sestara dominikanki u Korčuli čuva se 45 pisama koja je Strossmayer pisao o. Anđelu Miškovu, s kojim je bio povezan osobitim prijateljstvom. Sadržaj tih pisama su misije, nakane biskupove s dominikancima i osnivanje zavoda za odgoj djevojaka u Korčuli. Pisma ovdje objelodanjena donosimo sasvim vjerno, bez ikakva ispravka jezičnog ili pravopisnog. I Prečastni moj Otče, poljubljeni brate u Isusu! Već od dvadeset od prilike godina idem ja i ide biskupia na to da se ovd u Diakovu utemelji tako zvano siemenište maleni, ko što ga Sveti Sabor tridentinski pripisuje. Takovo sjemenište prieka je nužda ovd kod nas u današnjih okolnosti. Njim bi Crkva sveta i ova biskupia stekla zavod kojim bi se mladež, posvećena službi božjoi i svetom svećeničkom zvanju, od prve dobe svoje, pak tia do svećeničkoga reda, skladno i suglasno tako odgojivala i podučavala, da bi iz nje postajali zaisto svećenici po Srdcu viečitoga svećenika našega Isusa Krsta, pravo svietlo svieta, i prava so zemlje. Lux mundi et sal terrae. Taki zavod bio bi neizreciva korist Crkvi božjoi, a po tomu ujedno i narodu našemu, tiem većma, buduć bi se, po mojoi barem prvobitnoj namieri, koja jo i dan danas u duši mojoj živi, mogao isti taj zavod s vriemenom tako razviti i razširiti, da ujedno postane konvikt za onu mladost za koju bi dobri i pobožni roditelji do sveučilištnih nauka tako odhraniti i odgojiti željeli, da svetu vieru i pobožnost kršćanski u svoj svojoj čistoći i krieposti uzčuva. Stoga a i s drugih važnih razloga imao bi taj zavod zadobiti pravo javnosti, što mislim, neće biti težko postići. Glavnica toga zavoda toliko je za 20 i više godina narasla, da bi se sad već ozbiljno raditi imalo, da se isti čim prije stvori i u život prevede. Sgrade za tu svrhu jur pripravne stoje. Ja sam u najnovie doba, povodom moga svećeničkoga jubilea, kupio i nabavio liep vinograd, sgodnu kuću, vrt i do blizu sto jutara dobre i plodovite zemlje, što je sve sad već vlastitost istoga zavoda. Jedno je ipak i to najbitnije, što mi, poleg svega trsenja i napora svoga još do danas nije posve uspielo, i za rukom pošlo, a to je: zadobiti za upravljanje i podučavanje mladeži, redovnički stališ, po naravi i svetom opredieljenju na to upućen, da u puku rieč božju pripovieda, i da mladost od prve gymnasialne klasse, do konca bogoslovie tako ravna i pođučuje, da iz nje postaju svećenici po srdcu božjemu, ures i ponos crkve i dioecese, svietlo, spas i pravi život naroda svoga. U tu svrhu sam ja poglavito oko bacio na red dominikanski. Častni taj red od vajkada, pak tia do dana današnjega u narodu našemu neprekidno obstoji, on je kod nas, i to punim pravom vrlo popularan. Osnovatelj i početnik toga reda, sveti Thoma Aquinatski, komu sam na čast danas svetu misu rekao, i moju namienu osobitim načinom preporučio, prava je zviezda prve veličine na obzorju crkve katholičke; njegova diela viečiti su spomenici njegove, Bogom samim nadahnjene, mudroslovne i bogoslovne znanosti i mudrosti, koju slavni i neumrli Papa naš, Lav 13, punim pravom svemu svietu, osobito pako sviem 70