ARHIVSKI VJESNIK 15. (ZAGREB, 1972.)

Strana - 321

principi na kojima će se dotična ustanova organizirati. Analiza mora odgovoriti na ova pitanja: — Što treba pronalaziti za korisnike (koje dokumente i podatke, potrebne istraživačima treba uskladištiti u dokumentacijsko-informativni centar, a koje treba izlučiti iz »memorije« centra jer su nepotrebni)? — Kako treba obraditi uskladištene podatke (kojim načinom, u kojem opsegu i do koje dubine) da bi potrebe korisnika bile optimalno zadovoljene? — Kako treba uskladištiti podatke dobivene obradom (tradicionalnom »ručnom« tehnikom, poluautomatski ili potpuno automatski) da bi korisnici bili što efektnije usluženi? Koju literaturu, npr., staviti u čitaonicu, a koju u spremište biblioteke? — Kako prezentirati podatke posjetiocima (u obliku liste naslova, indeksa ključnih pojmova, kratkih referata, integralnog teksta) kako bi zahtjevi istraživača bili optimalno zadovoljeni? Osobito treba paziti da posjetioci ne čekaju predugo na podatke ili da ne troše previše vlastite energije apsorbirajući ih. D. Hoffmann, M. Jahl, H. Quandt i R. Weigand opisuju sistem PASSAT, pomoću kojeg se iz normalnog teksta što ga analizira kompjuter automatski vade relevantne natuknice (saznaje se »o čemu se radi« u tom tekstu) i slažu u tesaurus (katalog natuknica), koji onda služi za orijentaciju istraživačima. Od važnih tema u izvještaju s kongresa dokumentalista Savezne Republike Njemačke 1971. navodimo one koje su u bližoj vezi s našom strukom: problemi automatske klasifikacije (kao npr. pomoću sistema PASSAT, v. maločas), problemi pojednostavljivanja dijaloga istraživača s kompjuterom (u sistemima za elektronsko pronalaženje podataka način postavljanja pitanja kompjuteru mora biti toliko jednostavan da ga odmah može shvatiti svaki laik s određenim nivoom opće izobrazbe), standardizacija obrade dokumenata (v. dalje o sistemu ADEK), državni program za napredak dokumentacijsko-informativne službe, normiranje i standardizacija u dokumentalistici općenito, sistem »banaka podataka« u Saveznoj Republici Njemačkoj, troškovi dokumentacijske službe, informacija i dokumentacija u poduzećima. U. Krischker, E. Lutterbeck i K.-H. Meyer-Uhlenried iznose svoje misli o jedinstvenom sistemu obrade i kataloške prezentacije dokumenata (ADEK). Takav sistem će, svakako, biti potreban kad se izgrade povezani informacijski sistemi za veća područja; onda neće, npr. biti moguće časopise u nekom gradu katalogizirati na jedan, a 200 kilometara dalje na drugi način, jer centralni kompjuter neće moći ujediniti ta dva načina obrade. Zato predlažu da se shema kataloške prezentacije za nosioce podataka (knjige, časopise, spise itd.) podijeli u devet kategorija: 1. Općeniti strukuralni podaci, koji služe za identifikaciju dokumentacijske jedinice. 2. Oznake koja je klasifikacijska notacija upotrijebljena. 3. Oznaka autora i kasnijih obrađivača dokumentacijske jedinice. 4. Naslov i oznake u vezi s njim. 5. Oznaka primarnog izvora tog djela i podaci s tim u vezi. 6. Oznaka ostalih dokumentacijskih veza (koji su sekundarni izvori tog djela, što se u njemu citira, na što se ono nadovezuje i na što ono ukazuje). 7. Podaci o sadržaju tog djela ili spisa. 8. Podaci o razlozima odluke (to je sasvim nova kategorija, koja je uvedena zbog potreba u nekim modernim informacijskim sistemima koji služe rukovodiocima za orijentaciju pri donošenju važnih odluka. Npr. Vrhovni sud u Rimu angažirao je firmu »Univac« da mu konstruira elektronski sistem koji će za svaki pravni predmet prezentirati kako su razni viši sudovi postupili u sličnim slučajevima). 9. Rezervna kategorija, za upravne specifičnosti pojedinog informacijskog sistema (npr. za oznake »povjerljivo«, »za javnost tek poslre 30 godina«, i si.). 21 Arhivski vjesnik 321