ARHIVSKI VJESNIK 15. (ZAGREB, 1972.)

Strana - 311

London-New York 1970). TJ njoj se obrađuje problem tzv. prepoznavanja oblika, nove naučne discipline, stvorene prilikom konstruiranja takvih elektronskih strojeva koji će moći »čitati« i rukom pisani tekst. Pred arhiviste postavlja se taj problem, kad treba odgonetnuti paraf na nekom konceptu ili neku kraticu za mjeru ili novac u staroj blagajničkoj knjizi, a na prvi pogled nije jasno koja slova abecede su u tom paraf u ili toj kratici zastupljena. Uvodnik za decembarski broj ima naslov Planiranje informacije počinje i posvećen je odluci vlade Savezne Republike Njemačke (u aprilu 1970) o konstituiranju interministarske grupe sa zadatkom da planira i izgradi opći sistem informacijskih banaka za Saveznu Republiku Njemačku. »Informacijska banka« je drugi naziv za »banku podataka« ili veliki dokumentacijskoinformativni centar za određeno stručno ili naučno područje. U taj sistem ujedinili bi se svi postojeći i budući informacijski sistemi u državi i postigla bi se tako najveća moguća efikasnost u pronalaženju i iskorištavanju traženih informacija. W. Schwuchow bavi se problematikom ocjene dokumetacijskih sistema. Ako, npr., znamo da je u memoriji nekog elektronskog računala uskladišteno 100.000 dokumenata i ako mu postavimo takvo pitanje (npr. da pronađe bibliografiju za neki problem iz elektronike) za koje unaprijed znamo, jer smo pratili rad na unošenju onih 100.000 dokumenata u memoriju, da se obrađuje u 100 dokumenata, samo u idealnom slučaju ćemo doživjeti da nam računalo doista »izbaci« svih tih 100 dokumenata. Bit će nam servirano npr. 80 takvih dokumenata. Iz odnosa tih triju veličina izvodi zatim autor formule za efikasnost potrage (u ovom slučaju 0,80), za preciznost, »otpad« (dokumente koje nam je stroj označio, ali koji u stvari nemaju veze s našim pitanjem), balast informacije i promašenu informaciju. Zanimljiv je prikaz kongresa njemačkih dokumentalista 1970. u Bad Reichenhallu. Vrlo je širok krug teoretskih i praktičnih pitanja o kojima se govorilo, od tradicionalnog bibliotekarstva do modernog »interaktivnog« kompjuterskog sistema za pronalaženje informacije (autor prof. G. Salton sa sveučilišta Cornell), u kojem se manje ili nikad traženi podaci sami pomiču prema periferiji svog skladišta. (Materijal o tom kongresu stoji na uvid u Arhivu Hrvatske). Slijede neki referati s tog kongresa. W. Krumholz izvještava o stanju dokumentacije u društvenim naukama u Saveznoj Republici Njemačkoj. Naglašava da se izvodi previše pojedinačnih studijskih projekata i da bi trebalo više raditi na integraciji istraživanja. Pri planiranju uređaja za elektronsku obradu podataka treba misliti i na personal koji će umjeti potpuno iskoristiti sve prednosti automatiziranih dokumentacijskih sistema, jer postoji opasnost da takvog personala neće biti dovoljno. Potrebno je prihvatiti općenjemačku koncepciju pristupa dokumentaciji u društvenim naukama, a među ostalim riješiti i status osoba koje rade kao dokumentalisti u institutima društveih nauka. G. Thiele daje pregled stanja reprografske tehnike. Gotovo kod svih strojeva i materijala (npr. foto-papira) opaža se tendencija pada cijena, jer je konkurencija među proizvođačima sve oštrija. Izabirem samo nekoliko detalja iz tog referata, koji imaju neposrednu vezu s našom praksom. Ofsetni tisak rentabilan je, kako kaže jedan izvještaj iz tvornice Bayer, već u nakladi od svega 5 primjeraka. Cijena jedne fotokopije formata A4 iznosi oko 20 pfeniga, a jedne elektrostatske 6 do 15 pfeniga. (Naravno, proračuni vrijede za one posjednike aparature kod kojih je ona u pogonu manje više cijeli dan). U mikrofilmskoj tehnici radi se već na filmu od 16 mm s koeficijentom smanjivanja 44 (linearne dimenzije snimka 44 puta manje od linearnih dimenzija originala). Neki tipovi mikročitača proizvode Se danas s jodno-kvarcnim žaruljama, koje se samo neznatno zagrijavaju i daju takvu projekciju mikrosnimka koja se može bez teškoća čitati pri dnevnom svjetlu. Aparat »Microdoc«, proizvodnje Remington-Rand/Kardex, izrađuje kopije veličine .1:1 na principu elektrofotografije, a kad se na njega montira posebni dodatak, radi i fotokopije mikrosnimaka koje zatim ne treba obrađivati 311