ARHIVSKI VJESNIK 15. (ZAGREB, 1972.)

Strana - 283

vranskog castruma dužni za svaki par volova koji oru obrađivati gonjaj zemlje na zgonu (alodiju), kako se to općenito obdržava u zadarskom distriktu »prout universaliter observatur in districtu Jadrensi«. To se isto naređuje i kmetovima castruma Ljubač i točno se određuje da je svaki kmet dužan godišnje raditi 12 dana besplatno dobivajući samo hranu (Antoljak, 396). Podatak je bjelodan dokaz, pored ostalih koji se nalaze u katastiku i drugim izvorima, da u XV st. imamo prave kmetske odnose ne samo u Vrani i Ljubaču nego i u Zadru jer se izjednačuju prilikama u zadarskom distriktu; da se ne može, niti smije praviti bilokakva razlika i vući bilokakva granica između starog područja Astareje i zadarskog distrikta; da je sve to jedan zadarski distrikt, jer se Astareja ne spominje. Prema tome prije XV st. kmetskih odnosa u kopnenom dijelu zadarskog distrikta nema. To je konstatacija koja se temelji na izvorima. Zašto se kmetski odnos javlja u XV st, a ne prije, dužnost je istražiti. Dok ne nađemo podatke da seljaci u zadarskom distriktu u XIII i XIV st. obrađuju zgon (alodij) i vrše tlaku, ne možemo govoriti o kmetstvu u tom kraju. Obrada naime zgona (alodija) i besplatan rad jest nezaobilazni element kmetskih odnosa ne samo u Zadru nego i u svakom području Dalmacije. Na otocima zadarskog arhipelaga od Premude, Silbe, Oliba do Kornata ne nalazimo podataka o postojanju kmetskih odnosa, a svi su oni u zadarskom distriktu »in aquis Jadrensis districtus«. Premda na mnogo mjesta piše da su na otocima oranice, pašnjaci i vinogradi (terrena arratoria, pasculatoria et vineata), sve te zemlje daju se isključivo pod novčani zakup. Da se radi o velikim posjedima, potvrđuje činjenica da se daju u novčani zakup koji je znao godišnje iznositi i 1311 malih libara. Ima i malih posjeda koji su opterećeni godišnjim zakupom od svega 3 male libre (Antoljak, 380 i dalje). (Prema teoriji N. Kl. na tim oranicama i velikim posjedima morali bi raditi kmetovi, a ne zakupnici). Na otocima dakle u to doba nema kmetstva. Budući da N. Kl. nije shvatila da se u Dubrovniku smatra kmetom onaj obrađivač koji živi u kući gospodara na selu i uživa zlaticu zemlje za svoje potrebe, a za uzvrat besplatno obrađuje carinu (alodij) i daje počasti, poklone, a da je u zadarskom distriktu kmet onaj obrađivač koji se useli u kuću na ždrijebu a za uzvrat radi (besplatno) na zgonu (alodiju) i daje honorancije, naša diskusija bi ovdje mogla završiti. Nemamo dodirnih točaka. Nastavit ću je ipak dalje do kraja da se osvjetle postupci i načini rada N. Kl. Ona uspoređuje svoje postavke o tobožnjem kmetstvu u zadarskom distriktu s objavljenim agrarnim ugovorima ili sadržajima tih ugovora s područja dubrovačke Astareje, osobito sa stavovima Rollera i Lučića. Smatra da tvrđenja te dvojice o postojanju kmetstva, odnosno kmetinstva nisu točna, da u dubrovačkoj astareji postoji samo težaština, a ne kmetstvo. J. Lučić je napisao: »8. XI. 1353. Braten Preljubović i sin mu Miloje uzimaju 6 solada zemlje na polovicu na 5 generacija na Kalamoti od zemljovlasnika Nika Sorgo. Dobit će solad zemlje za vrt i kućicu, a za uzvrat će morati obraditi besplatno 12 radnih dana i dati godišnje 2 poklona

... Sličan je slučaj i na Lopudu. 14. II. 1355. neki Radich primio je 14 solada zemlje na polovicu od istog Nika Sorgo »in perpetuum«. 283