ARHIVSKI VJESNIK 15. (ZAGREB, 1972.)

Strana - 276

shvatiti odnose vlastelin

—kmet. Dotle su njene primjedbe: »tipične za. onoga koji ulazi u definiciju pojmova a da sam nema prije toga jasnu predstavu o njima

... i toliko netačne da se ne mogu pobijati«. Pišući prošlost dubrovačke Astareje rekao sam da ću se »osvrnuti i na antičku prošlost teritorija što ih je kasnije obuhvaćala sredovječna Astareja« (Prošlost Astareje, 5). Točno je rečeno da je dubrovačka Astareja sredovječan pojam. N. Kl. kao da je učinila fantastično otkriće piše: »u svojoj radnji počinje »prošlost astareje od davnih početaka do pada Epidaura« čime potpuno nepotrebno prebacuje postojanje astareje u doba kad ona stvarno nije postojala« (253)!?? III N. Kl. prikazuje literaturu o agrarno-proizvodnim odnosima u Zadru i Splitu uzimajući u obzir samo rasprave o statutima. Za Zadar rad I. Beuca o zadarskom statutu. Ona prihvaća njegove elemente kmetskih odnosa u Zadru: 1) Kmet sklapa pogodbu sa gospodarom i useljuje se u kuću na ždrijebu, 2) obrađivat će svoj ždrijeb i zato davati gospodaru četvrtinu, 3) radit će besplatno na zgonu, 4) dovozit dio plodina sa ždrijeba i zgona gospodaru, 5) obrađivat će gospodarev vinograd u određenoj površini, 6) besplatno putovati u Zadar primajući naknadu za putne troškove i hranu, 7) davat će gospodaru uobičajene darove. Ona, međutim, nadodaje da treba voditi računa o tome da u zadarskoj Astareji tobože nije prevladalo kmetstvo. Za Cvitanovićev rad »Pravno uređenje splitske komune po statutu iz 1312 godine« ima veoma loše mišljenje zato što se autor, između ostalog, služio radovima M. Kostrenčića i M. Brandta. IV U nastavku N. Kl. izlaže svoje nazore, shvaćanja o značajkama agrarno-proizvodnih odnosa u Zadru, da bi ih usporedila s dubrovačkim. Ne može početi da se opet ne osvrne na rad J. L-a: »Ako se Roller i Lučić nisu mogli složiti u mišljenju da li je i kada je na dubrovačkoj astareji bilo kmetskih odnosa, onda su očito, radeći doduše na istim izvorima, zamišljali različito kmetske odnose« (258). Moja primjedba. Roller nije radio na svim izvorima koje je upotrijebio Lučić. Da je Roler imao sve izvore u rukama njegovi bi zaključci bili nešto drugačiji. To sam već istaknuo. N. Kl. smatra da su najbitniji elementi u agrarnim odnosima »količina zemlje koju pojedinac prima na obrađivanje« i »pitanje kulture koja se na toj zemlji uzgaja« (258). Budući da primorske astareje — nastavlja dalje — nemaju velikih površina, na njima se uzgaja vinova loza i maslina, te kulture uzrokuju stvaranje težaštine. »Težak je — zaključuje ona — prema mom mišljenju slobodan čovjek koji obrađuje svoj ili tuđi vinograd d daje vlasniku zemlje jedan dio priroda ili novac«. »Za položaj je težaka bitno da površina koju obrađuje nije velika

...« Težak može biti svaki stanovnik grada i njegova distrikta (259). Slijede dalje njene oznake težaštine. Težaština se, da se rezimira, razvija u astareji dalmatinskih gradova jer su tu male parcele zasađene vinovom lozom i maslinom. 276