ARHIVSKI VJESNIK 15. (ZAGREB, 1972.)

Strana - 274

zaključiti, niti sam to igdje zapisao, da kmetovi, zakupnici i nadničari nisu slobodni ljudi. Slobodni seljak je određena kategorija ljudi pod kojom se točno podrazumijeva što se pod tim misli. To opet ne znači da netko zato što je kmet, zakupnik ili nadničar nije osobno slobodan. Dubrovački kmet i zakupnik u poljoprivredi mogli su se imovno uzdići, obogatiti. Tada su redovno prelazili u grad i bavili se obrtom, trgovinom, pomorstvom, i si. Zemlju nije mogao posjedovati, jednostavno zato jer je nije imao ni od koga kupiti. Ona je gotovo sva u rukama vlastele i crkve, koji je nisu otuđivali, nego su na svaki način širili svoj zemljišni posjed na račun pučana i ono nekoliko preostalih slobodnih seljaka. Ako je neki kmet ili zakupnik stekao toliko imetka da je mogao kupiti kuću a kojim slučajem i zemlju — to je prilično velika svota — tada se on uvrstio u pučane, bavio se unosnijim trgovačkim i drugim poslovima, nije živio isključivo od poljoprivrede. Što se tiče tvrdnje N. Kl. da na području svih jadranskih općina težak i kmet može slobodno kupovati i prodavati nekretnine, neka navede jedan jedini primjer da je zakupnik ili kmet smio prodati zemlju koju je obrađivao na temelju ugovora. »Dokle god se kmet nalazio na kmetovskoj jedinici, nije mogao za sebe ništa steći ni pokretno ni nepokretno« (Barada 56). Sav smisao agrarnih reformi i revolucija bio je da seljak bude vlasnik zemlje koju obrađuje, da prestane biti zakupnik ili kmet. Prihvatio sam definiciju koju je dao o dubrovačkom kmetstvu Ivellio, koja je stvaran odraz agrarnih prilika u Dubrovniku. (To nije samo njegova definicija, nego ju je on najjasnije formulirao. »Ako je zemljovlasnik dao seljaku na svojem imanju kuću za stanovanje, seljak je morao (u XIX st.) raditi 90 dana na carini. Taj se rad zove služba (servizio o servitu). Seljak je dobio i solad (zlaticu) zemlje na korištenje za vrt. Za taj vrt davao je godišnje gospodaru poklon u vidu kokoši, jaja, kozlića i si. kao neku vrstu naknade (retribuzione). Takav seljak zove se kmet (contadino). Seljak naprotiv koji obrađuje zemlju s koje daje gospodaru dio ploda zove se polovnik (colono semplicemente tale)« (AV, IV

—V, 216). Konkretni položaj kmeta bio je: »kmet je slobodan čovjek koji putem ugovora prima obavezu da će obrađivati zemlju uz određene uvjete. Ugovor se sklapa na određeno vrijeme. Poslije isteka roka može otići. Obrađivač je mogao i u toku trajanja ugovora napustiti zemlju, prodati svoje kmetsko pravo s time da novi obrađivač preuzme njegove obaveze. Zemljovlasnik nije nad kmetom imao sudske jurisdikcije. Nije postojala vanekonomska prinuda. Kmetski ugovor je u stvari privatno-pravni ugovor. Kmet jednog zemljovlasnika mogao je biti polovnik drugog. Kmet u Dubrovniku uživao je dakle relativnu slobodu

... Zakupnici se razlikuju od kmetova u tome što ne rade besplatno na carini« (ZČ 80—81,94). Pišući o zakupničkom odnosu napomenuo sam: »U davanju tih počasti možemo tražiti kontinuitet između rimskog i srednovjekovnog zakupnika« (ibidem, 90). Tekst N. KL: »Dakako da se moramo zapitati ako su to kmetovi, što su onda po Lučićevom mišljenju težaci i kakva je razlika u njihovom položaju? Najzad, što su koloni o kojima također govori u ovom tekstu?« (252). Odgovor. Odavno je utvrđeno, a to sam maloprije objasnio, da je kmet u Dubrovniku onaj tko dobije kuću za stanovanje, a za uzvrat mora 274