ARHIVSKI VJESNIK 15. (ZAGREB, 1972.)
Strana - 257
Godine 1961. trebalo je biti objavljeno savezno »Uputstvo o izdvajanju i uništavanju pisane građe«. Nacrt uputstva bio je dan na diskusiju, ali samo uputstvo nije bilo dorađeno niti je stupilo na snagu, jer je predstojalo prenošenje kompentencija za područje kulture s federacije na republike. Prvi nacrt Uputstva o odabiranju i izlučivanju, koje bi se primjenjivalo u SR Hrvatskoj, načinjen je još 1962. godine. Od tada je tokom godina načinjeno nekoliko varijanata toga nacrta. Na prvi pogled iznenađuje što ovaj propis nije donesen ni poslije jednog desetljeća. Međutim, za to su postoj ali objektivni razlozi. Izrađivanje varijanata nacrta i odgađanje donošenja uputstva prouzrokovano je postupno ustavnim, a zatim zakonskim promjenama, višegodišnjim čekanjem da arhivski savjet Jugoslavije donese Načela o odabiranju arhivske građe iz registraturnog materijala, davanjem nacrta na jednu širu diskusiju, , razmatranjem varijanata nacrta u Arhivskom savjetu Hrvatske i dr. U vezi s izradom toga propisa konzultiran je i Republički sekretarijat za zakonodavstvo. Pri tome se stav Sekretarijata nije podudarao s koncepcijom arhivske službe. Sekretarijat smatra da propis ne može sadržavati odredbe koje imaju stručni karakter, već da im je mjesto u stručnim uputama. Naprotiv arhivska služba, na osnovi iskustva i potreba arhivističke prakse, smatra da određeni broj stručnih normi treba unijeti u propise i time im dati jaču obaveznu snagu nego što će je imati u stručnim uputama. O problemima odabiranja i izlučivanja pisano je tokom godina i u stručnoj arhivističkoj štampi, U člancima i raspravama razmatrana su opća pitanja s namjerom da se potakne donošenje odgovarajućih propisa, opisivan je postupak odabiranja i izlučivanja pojedinih registraturnih fondova u registraturama i provođenje toga postupka u arhivskim ustanovama. Prema broju objavljenih radova o ovoj se problematici dosta pisalo, i to pretežno o pripremnim radovima pri odabiranju i izlučivanju u registraturi. Mnogo manje se pisalo o samoj metodici odabiranja i izlučivanja. O sadržaju građe samo su općenito navođeni primjeri građe za trajno čuvanje i građe koja se nedvojbeno može uništiti. Među objavljenim radovima bilo je i takvih koji su ponavljali opće poznate činjenice i onih što su iznosili nerealne, neprovedive i neprihvatljive stavove. Međutim pozitivni prijedlozi i zaključci što su proizašli iz rada na tomu području dobro su došli još pri izradi nacrta spomenutog saveznog uputstva 1961. godine. Radovi objavljeni u posljednjih 10 godina i diskusije vođene povremeno na stručnim arhivističkim skupovima također predstavljaju vrijedan doprinos rješavanju ove problematike. Postavlja se pitanje kakav treba da bude propis o odabiranju i izlučivanju i koju sve materiju treba njime regulirati kako bi s jedne strane bio što suvremeniji, potpuniji i za rasterećivan]e registraturnog i arhivskog prostora od suvišnog balasta što efikasniji, a s druge strane da bi garantirao što bolju zaštitu vrijedne građe koju treba odabrati za trajno čuvanje. Uzimajući u obzir današnje stanje u registraturama i arhivskim ustanovama i uvažavajući opravdane primjedbe učesnika u raspravi o nacrtu uputstva izložit ćemo koje bi i kakve osnovne odredbe uputstvo trebalo sadržavati. 2"7 Arhivski vjesnik 257
