ARHIVSKI VJESNIK 15. (ZAGREB, 1972.)

Strana - 187

— koja su načela vrijedila pri izboru dokumenata za objavu — kakva je vjerodostojnost objavljenih tekstova — značaj publiciranih spisa — historijat arhivskog fonda ili kancelarije odakle su spisi (ako su isključivo ili pretežno iz jednog fonda) — kakva su bila egdotička načela redaktora (izbor kriterija za poredak spisa u izdanju, za transkripciju i sastavljanje zaglavlja, legendi i si.) — historijat tvorca dokumenata (ako svi potječu od jednog tvorca) — kakva veza postoji među pojedinim spisima — koje su osobe do danas radile na tim spisima — popis suradnika na izdavanju, s oznakom što je svaki pojedini od njih radio — koje su tipične pogreške u soisima (ako je potrebno to istaknuti) •— odgovore na sva druga specifična pitanja koja postavlja karakter građe. Ako nisu iskorišteni svi izvori za temu, treba u predgovoru navesti one neiskorištene da čitalac zna kamo će se obratiti za dopunu svojih saznanja o temi. Ako u izdanju donosimo neke spise po drugi put, tj. preštampavamo ih, bilo ponovo iz originala, bilo iz njihova prvog izdanja, moramo u predgovoru obrazložiti taj postupak: ili je prijašnje izdanje bibliografska rijetkost, ili ne odgovara današnjim zahtjevima nauke, ili da čitalac ima sve potrebne izvore na jednom mjestu

... (v. t. 21). U predgovoru se navode i svi oni općeniti elementi zaglavlja, legendi i drugih dijelova kritičkog ili naučnoinformativnog aparata koji se ne navode pojedinačno na svojim mjestima. Predgovor se piše tek kad je rukopis izdanja građe gotov. Treba da ga piše osoba koja organski poznaje dokumente i koja je cijelo vrijeme sudjelovala u pripremi izdanja arhivske građe, a ne netko »sa strane«, kojemu je pripala »čast« zbog njegova zvučnog imena ili funkcije da ga napiše. To znači da je pisanje predgovora ozbiljan rad, a ne manifestacija ili gest. Uvod ili »historijski dio predgovora« (tako ga zove Seleznev, o. c, str. 217, za razliku od »arheografskog dijela predgovora«, što smo ga opisali maločas) mora početi obrazloženjem zbog čega je tema kojoj je izdanje građe posvećeno, aktualna. Ako je naše izdanje prvo o dotičnoj trmi, treba kazati zašto je ona postala aktualna u nauci. U slučaju da za istu temu već postoje izdanja spisa, objasnit ćemo uzroke za izradu novog izdanja: da li je ono samo dopuna prethodnima, da li u potpunosti nadomješta prethodno nepotpuno izdanje time što donosi i sve one dokumente koii su tamo nedostajali i si. Zatim ćemo ocijeniti kakvo je značenje izdanih spisa u historijskoj nauci; koje se praznine u našem poznavanju događaja njime popunjuju, koji se pogrešni prikazi zbivanja njima ispravljaju, koji novi događaji postaju iz njih poznati, itd. Komentirat ćemo društveno-političku ulogu tvorca izdanih dokumenata. Upozorit ćemo na tendenciozne spise (npr. na one koji netočno ili u smanjenim razmjerima prikazuju kakvu pobunu). U većim publikacijama arhivske građe, koje se sastoje od više svezaka i izlaze kroz duže vremensko razdoblje, korisno je u svakih nekoliko svezaka obnoviti predgovor, tj. na početku sveska štampati do187