ARHIVSKI VJESNIK 15. (ZAGREB, 1972.)

Strana - 176

neracije istraživača ne znaju strane jezike. Osim toga opće je poznata činjenica da su u nekim zemljama pojedini jezici — kao kod nas turski, grčki i mađarski — iz raznih razloga slabo poznati, pa bi objave historiografskog materijala na tim jezicima bez prijevoda našle zbilja vrlo ograničen krug korisnika. Zato se i može postaviti općenito pravilo da se građa na orijentalnim jezicima izdaje uvijek bar u prijevodu (ako već ne s faksimilima, ili s transkripcijom originala i u prijevodu istovremeno). Doslovan prijevod originalnih starijih dokumenata ne odgovara sasvim svojoj namjeni, jer bi zastarjela frazeologija smetala čitaocima da shvate pravi smisao. Zato se u prijevodu arhivske građe može frazeologija modernizirati. Ova se modernizacija osobito odnosi na dijelove teksta s prekomjernim počasnim titulama, kao npr. »vaše prejasno Gospodstvo« i si., ili pretrpane formulama učtivosti. Vrlo je praktično objaviti usporedno i tekst originala i njegov prijevod. Osim svih drugih prednosti, tako se indirektno utvrđuje filološko znanje čitalaca (» usavršava se publika«). Langlois i Seignobos kažu:

91 »Prijevod je najbolji i najkraći komentar.« Idealno je ako redaktor izdanja može provesti anketu među budućim korisnicima o tome žele li prijevod ili izvorni tekst. 73. OSTALE NAČELNE NAPOMENE O PRIJEVODU HISTORIJSKIH IZVORA. Usprkos modernizaciji frazeologije, koja je u prijevodu dopuštena, mora prijevod (smisao prenesen u drugi jezik) biti vjeran. Milosevic (o. c.) poznaje i tzv. »izvod« ih prijevod glavnih misli u nekom povijesnom dokumentu, i to »ni više ni manje, ni jače ni slabije«. Prijevod se u izdanju, ako se objavljuje skupa s izvornim tekstom, može smjestiti paralelno s njim, poslije njega, kao prilog ili »ispod crte«, kao komentar (uglavnom u izdanjima naučnog tipa, jer se u naučno-popularnim izdanjima i hrestomatijama prijevod arhivske građe objavljuje najčešće sam). Prijevod se može objaviti i onda kad bi štampanje originalnog teksta zadavalo tehničke teškoće.

92 Ako već postoji neki stariji prijevod dokumenta i mi taj prijevod namjeravamo izdati, kontrolirat ćemo njegovu točnost (ako original nije izgubljen; doduše, kritika teksta poznaje i takve metode kojima se donekle efikasno može provjeriti ispravnost i onih prijevoda čiji je originalni predložak izgubljen). Pokaže li se da stariji prijevod — makar bio rađen u istoj kancelariji u kojoj je napisan i original, pa čak i ako mu je autor isti — ne zadovoljava, mi ćemo dokument prevesti ponovo. (To ne znači da onaj stariji prijevod ne smijemo objaviti kao ilustraciju o tome kako je original tada bio shvaćen.) 74. IZRAZI IZ ORIGINALNOG PREDLOŠKA KOJI SE ČITAOCIMA MORAJU PREZENTIRATI U NEPROMIJENJENU OBLIKU IAKO POSTOJI PRIJEVOD. Budući da naš prijevod neće biti i da se neće upotrebljavati samo kao riznica faktografskih opisa nego i kao nalazište podataka za razna onomastička i terminološka istraživanja (ili općenito filološko-lingvističke studije), moraju se u napomenama ispod prijevoda reprodu91 O. c. (= L'Histoire), 1321. 92 Tako se npr. u Vizantiskim izvorima za istoriju naroda Jugoslavije, tom 1 (Srpska akademija nauka, Posebna izdanja CCXLI, Vizantološkl institut, knjiga 3), Beograd 1955, u predgovoru kaže da je slaganje i štampanje grčkog teksta takva zapreka: ». . . donošenje samih grčkih tekstova . . . izazvalo bi znatne tehničke teškoće.« 176