ARHIVSKI VJESNIK 15. (ZAGREB, 1972.)

Strana - 169

Režim velikih i malih početnih slova uredit ćemo u našem izdanju arhivske građe prema današnjem pravopisu dotičnog jezika. Nećemo mijenjati taj režim, tj. ostavit ćemo velika i mala početna slova tamo gdje su u originalnom izvoru ako on ima neko svoje posebno obrazloženje ili ako od njega zavise specijalni efekti, npr. ako u pjesmi svaki stih počinje velikim slovom, pa možda čak tvori i akrostih. Pri priređivanju za štampu Zaključaka Hrvatskog sabora iz XVIII stolj. udešen je režim velikih i malih početnih slova djelomično prema pravilima hrvatske ortografije: velikim početnim slovom otisnute su titule i oznake funkcija, ako se uz njih ne navodi ime njihova nosioca, npr. »Banus«. Isto vrijedi za »Regnum« kad stoji samo umjesto »Regnum Croatiae«. Nazivi svih viših funkcija pisani su isto tako velikim početnim slovom, npr. »Vicecomes«, »Consiliarius«, a jednako i počasne titule, npr. »Domini Vicecomites«; u izrazu »domini terrestres« »domini« ima značenje »gospodari«, pa prema tome nije počasna titula i otisnuta je malim početnim slovom. U originalnim zapisnicima Hrvatskog sabora vlada s obzirom na taj problem najveća šarolikost. U njemačkim tekstovima udešavaju se velika i mala početna slova prema današnjim pravopisnim pravilima. A. Šojat osvrće se na upotrebu velikih i malih početnih slova u hrv. tekstovima prošlih stoljeća.

80 Tumači da su hrv. pisci u XVIII stolj. počeli preuzimati niemački običaj da se sve imenice pišu velikim početnim slovom. Najavljuje mogućnost da se pri izdavanju takvih starijih hrvatskih tekstova ostave sva ona velika početna slova koja su i u originalu ako ie tekst književan (tj. treba poslužiti kao materijal za pretežno filološka istraživanja). Ako je tekst povijesnog karaktera, početna slova treba da se urede po današnjem običaju. Ako se. npr., imena iz iezika A preuzimaju iz transkripcije u jeziku B u jezik C, i na niima treba provesti odgovarajuće promjene. Ako se u talüanskom iedno tursko ime piše »Hagv Memi«, onda ga u hrv. tekstu treba donijeti kao »Hadži Memi«.

81 Nikako ne smijemo olako proglašavati grafiie iz originalnih dokumenata »nogreškama«, kao što to. npr. čini Mih. Gavrilović. o. c, za francusko »habitans«, »envovent« i si. iz nočetka prošlog stoljeća, umjesto današnih »habitants«. »envoient« itd. To je onda bila normalna gfrafiia ^ i tek se kasnije u francuskom uzakonilo »habitants«, »envoient« i dr. Naš sud o pravilnosti ili, bolje rečeno, funkcionalnosti poiedimh pisarevih variianata mora se zasnivati na ondašnjem, a ne na današnjem stanju pravopisa. Samardžić

82 upozorava da izdavač mora u predgovoru ili komentaru obavijestiti čitaoca izdane arhivske građe o svim svojim intervencijama Voje se tiču transkripcije ili transliteraciie originalnog historüskog izvora. Mora se pažljivo opisati kakve sve paleografske. ortografske i iezične osobitosti sadrži original. Dobro je doniieti nekoliko faksimila najkarakterističnijih odlomaka originala da čitalac stekne predodžbu o izvornoj grafiji. 80 O. c, str. 267. 81 Primjer po M. Anđroić, Nauvka ikalechkoga mestre 82 O. c, str. 61 169