ARHIVSKI VJESNIK 15. (ZAGREB, 1972.)

Strana - 163

donose se faksimili originala. Takav je npr. slučaj s turskim dokumentima, gdje je kod relativno velikog broja riječi, u kojima vokali nisu posebno označeni, moguće i koje drugo čitanje, a time i različita interpretacija. Svakako treba nastojati da se — uz sva druga potrebna objašnjenja — tiska i transkripcija objavljenih faksimila. Korekturne otiske faksimila mora redaktor naročito pažljivo pregledati i odstraniti iz klišea sve one linije koje su rezultat tehničke greške, te dodati sve one koje su iz istog razloga ispale, a nalaze se na originalu. Ako je izdanje potrebno za pedagoške svrhe, treba kod svakog retka transkripcije brojem označiti, kojem retku originalnog teksta odgovara. 38. NAUČNO-KRITIČKO IZDANJE. Pri spremanju arhivske građe za naučno-kritičku objavu redigira se tekst u skladu s nekim elementima današnjeg pravopisa: riječi se odvajaju (ili pišu Zajedno) onako kako je to danas običaj, interpunkcija se stavlja po današnjim pravilima. Tekst se dijeli na odlomke, ako je to potrebno. Režim velikih i malih slova udešava se po današnjem pravopisu. U neslužbenim, a osobito u literarnim dokumentima, mogu okolnosti zahtijevati da se originalna interpunkcija, režim velikih i malih slova, podjela na odlomke, ili možda još koja druga pravopisna osobitost ostave netaknutima. Postojeća podjela na odlomke mora ostati nepromijenjena kod zakonodavnih i diplomatskih spisa. Napomene uz tekst donose se uglavnom u izdanjima naučnog tipa. U naučno-popularnim izdanjima i hrestomatijama uvrštavaju se bolje varijante, do kojih smo došli pomoću kritike teksta, direktno u sam tekst dokumenta. 39. PREZENTACIJA TEKSTUALNIH VARIJANATA: U akademskim i naučnim izdanjima navode se, uz glavnu varijantu, koja stoji u samom tekstu »nad crtom«, i sve ostale značajnije varijante koje je redaktor mogao naći, u napomeni »pod crtom«. Varijante mogu biti pravopisne, jezične i smislene, Npr. »podčinjen«/»potčinjen« samo je pravopisna varijanta ili tzv. dubleta, »tjerati«/»ćerati« je jezična varijanta (osobe koje se u svom svakidašnjem govoru služe oblicima kao što su »ćerati« i si. provode glasovnu promjenu tj > ć), a conjinium Glinense/confinium Zrinense je smislena varijanta, jer se u prvom slučaju radi o Glini, a u drugom o Zrinu. O smislenim varijantama govorimo i onda kad npr. u čistopisu nađemo neki odlomak potpuno prerađen i s bitnim razlikama prema istom odlomku u konceptu. Slučajne pogreške prepisivača ne treba posebno navoditi. Ako je izdanje planirano da zadovolji i potrebe lingvista i ostalih struka, a ne samo historičara, može se desiti da je potrebno drugačije ocijeniti značenje pojedinih varijanata. Npr., u slučaju da se u jednom rukopisu dokumenta iz kontinentalne Hrvatske oko g. 1820. na kraju prezimena na »-ić« javlja grafija »-ics«, i u drugom na istim mjestima »-ich«, vjerojatno će se u objavi preuzeti grafija »-ich« kao simptom pokušaja emancipacije od mađarskog pravopisnog, a time i političkog utjecaja. 40. PREZENTACIJA UMETNUTIH I PRECRTANIH DIJELOVA TEKSTA. U svim tipovima izdanja objavljuju se umetnute riječi na onom mjestu u tekstu gdje po svom smislu i po oznaci pisca spadaju. U izdanji163