ARHIVSKI VJESNIK 15. (ZAGREB, 1972.)

Strana - 143

ske od 1958. dalje; naročito se misli na sveske V

—VIII, u kojima je ortografija ujednačena prema klasičnoj latinskoj. 4) Naučne rekonstrukcije teksta, kod jako oštećenih dokumenata. Neki autori misle da naučno rekonstruiranje teksta ne spada u načine izdavanja jer preteže historijsko-kritička i filološka komponenta. Dva ili čak tri podtipa mogu se primijeniti na istu arhivsku građu u jednom izdanju, npr. poslije faksimila određenog povijesnog izvora može slijediti kritičko izdanje njegova teksta. Podtip se bira prema namjeni izdanja. 18. FAKSIMILIRANO IZDANJE. Služi za samostalna proučavanja istraživača. Nije potpuna reprodukcija originala, jer čitaocu ne daje predodžbu o konzistenciji papira ili pergamenta na kojem je pisan izvornik. Posebno treba precrtati i otisnuti vodeni znak ako je to relevantno. Pri priređivanju i odštampavanju klišeja mogu nastati razne tehničke greške (iste one koje su opisane u poglavlju 33. o izdavanju ilustrativnih materijala), a najčešće ova: ne može se razlučiti da li neki potez na faksimilu predstavlja oštećenje ili nabor na papiru, ili možda dio slova. Teško je razlučiti i koja su slova brisana, prepravljena ili dodana. Zato treba dobro pregledati pokusni otisak klišeja i izbrisati one detalje koji unose zabunu. Po logici stvari u faksimilima će se izdati onaj historijski spomenik koji je očuvan u jednoj ili u najznačajnijoj verziji, dakle kod kojega nije toliko izražena potreba da se kritikom teksta iz više predložaka utvrđuje osnovni tekst (to isto vrijedi i za mikrofilmske zbornike). Zajednička osobina s mikrofilmskim zbornicima je i relativno teže čitanie teksta, pa zato, ako faksimilirano izdanje nije planirano za strogo naučnu upotrebu, nego kao reprezentant nacionalne kulture ili kao tekst za širu publiku, treba paziti da čitanje teksta ne bude prenaporno (tj. izabrat će se u tom slučaju samo onaj dokument kojeg je ortografija bar donekle bliska današnjoj). No u praksi se dešava da to nije moguće ostvariti. Uz faksimilirani tekst poželjno je objaviti transkripciju ili prijevod. Primjeri za izdanje u faksimilima uglavnom su stariji od kronološkog okvira ove radnje (npr. Hrvojev misal). 19. MIKROFILMSKI ZBORNICI. Prvi uvjet za tekst što ga namjeravamo izdati u obliku mikrofilmskog zbornika jest ovaj: u njemu ne smije biti gotovo nikakvih problema u vezi s kritikom teksta. To znači da on mora biti očuvan u gotovo sasvim ispravnoj varijanti ili u predlošku nesumnjive autentičnosti i dobre čitljivosti. Preporučljivo je da su dokumenti i inače takvi da ne trebaju komentara »ispod crte« (makar se on tehnički može ukomponirati u snimak, ali to je riskantno jer se može desiti isto što i sa srednjovjekovnim glosama: u kasnijim citatima dodani komentar pretvara se u integralni dio prvotnog teksta). I raspored dokumenata u originalu mora biti prikladan za prezentiranje publici, jer bi se premještanjem i drugim tehničkim intervencijama kod čitalaca stvorio pogrešan utisak o izvornom spisu.

29 A. Leisinger ml. navodi i ostale uvjete *• A. A. Hodak, Ob izdanii mikrofil'mirovannyh dokumentov. »Voprosy arhivovedenija« 1965, br. 2, str. 63—67. 143 /