ARHIVSKI VJESNIK 15. (ZAGREB, 1972.)

Strana - 120

postoji neki određeni sistem mi ćemo se njega držati koliko god je to moguće. Ako se radi o narativnom izvoru koji je ujedno autograf, vlastita autorova interpunkcija može vrlo korisno poslužiti upravo nijansiranom razumijevanju teksta. Stoga ćemo je zadržati sve dotle dok se očito ne protivi strukturi rečenice. Sto se tiče diplomatičkog izvora, pitanje interpunkcije je dosta složeno. Naime, poznato je da iza formule promulgacije (memorie comendamus, notum sit omnibus, omnibus et singulis declaramus i si.) slijedi tekst, koji

v

put vrlo dugačak, a da se u stvari ne prekida. Nakon tako dugačkog teksta obično se i ne pomišlja da je čitava priča započela izjavnim veznikom quod, quia, quomodo, pa se ta beskrajno duga rečenica prekida raznim umecima, tako da često klauzulna formula (npr. formula renuncijacije) započinje velikim slovom Renuntiantes itd. Vrlo je važno da gramatički shvatimo cjelinu teksta i da ne dijelimo točkom ono što predstavlja jednu cjelinu. U takvim ćemo se slučajevima često služiti znakom točke i zareza. Isto tako moramo paziti kakvu ćemo interpunkciju upotrijebiti iza intitulacije. Ako intitulacija počinje s Nos itd., nju treba shvatiti kao subjekt rečenice u kojoj je promulgativni glagol predikat. Npr. Nos Margaretha, dei grtatia regnorum Slavoniae, Croatie et Dalmatie ducissa memorie commendamus, quod

.... Netočno će biti: Nos Margaretha .... Memorie commendamus, quod .... Ako intitulacija ne počinje s Nos ... itd., onda je treba shvatiti kao zasebnu cjelinu, to više ako iza nje ne slijedi promulgacija, kao npr. In nomine sanctae et individuae trinitatis. Chuonradus divina favente dementia rex. Si loca sanctorum divino cultui consecrata.... Isto tako, u formuli datiranja nećemo točkom odvajati godinu od ostalog dijela datuma jer je to jedna cjelina, pa će stoga biti nepravilno: Bude in secunda dominica quadragesime, qua cantatur Reminiscere. Anno domini MCCC quinquagesimo quinto. Već je rečeno da ćemo poštovati sistem interpunkcije predloška i nastojati ga uskladiti s gramatičkom interpunkcijom. Intervenirat ćemo samo u nejasno formuliranim rečenicama. Jedna od poteškoća na koje dosta često nailazimo jest odvajanje imena koja se nabrajaju, a nismo sigurni što sve spada jednom imenu. Ako u predlošku postoji bilo kakav znak interpunkcije, u tom ćemo ga slučaju zamijeniti zarezom, a ako nam nije moguće sa sigurnošću ustanoviti koji sve elementi pripadaju dotičnom imenu, mi ćemo problem prikazati u kritičkom aparatu. Opće je pravilo da priređivač izdanja svede interpunkciju na mjeru koja će tekst učiniti što jasnijim, a koja će se ujedno najviše približiti interpunkcijskim znakovima predloška. Sasvim je razumljivo da ćemo upotrebljavati moderni sistem interpunkcija te nećemo pribjegavati imitaciji znakova predloška ili stvaranju nekih novih simbola. Upotreba kritičkih znakova, sigla i simbola Prije svega treba naglasiti da ćemo svaki kritički znak, siglu i simbol protumačiti nakon uvoda edicije na posebnoj tabli. To je tim potrebnije što još uvijek svi ti znakovi nisu općenito prihvaćeni kao ustaljena praksa. 1. U uglaste zagrade izdavač edicije stavlja sve nadopune slova, riječi ili rečenice: [stajtutum [statutum]. To će učiniti kada je sasvim sigu120