ARHIVSKI VJESNIK 15. (ZAGREB, 1972.)

Strana - 101

Maleczyhskog o toj problematici zauzimaju posebno mjesto. Rezultat tih rasprava ogleda se prije svega u Diplomatičkom kodeksu Šljonska (Šlezije).

27 S obzirom na to da se problematika izdavanja zbornika ove vrste ponavlja, a da se ovdje pokušalo dati izdanje u kojem su primijenjena najmodernija načela egdotičke prakse, bit će korisno prikazati shemu koju primjenjuju poljski izdavači. Nakon podužeg uvoda u kojem se izlaže metoda izdavanja slijedi popis dokumenata s regestima na poljskom jeziku. Redni se broj dokumenata u drugom svesku nastavlja iz prvog sveska, što inače nije uobičajeno. Falsifikati su dodani na kraju, a isto tako i neki dodaci dokumenata koji bi inače po kronološkom redu spadali u prvi svezak. Shema je ova: Broj dokumenta Nadnevak koji se sastoji od mjesta, dana, mjeseca (u narodnom jeziku) i godine. Regest na poljskom jeziku (kurzivom) A. Original s podacima o dimenzijama u centimetrima (širina, visina, visina plike), arhivska signatura A' Eventualni drugi original B. C. D. itd. Kopije Zbirka u kojoj je eventualno reproduciran dokument Podaci o zbirci regesta u kojoj je eventualno regestiran dokument Zbirke u kojima je tiskan tekst dokumenta Literatura o dokumentu Rasprave o pitanju autentičnosti. Dok je regest tiskan običnim kurzivom, dotle su svi ostali podaci legende tiskani kurzivnim petitom, a imena autora navedene literature razmaknutim kurzivnim petitom. ^ Tekst dokumenta donesen je kontinuirano bez ikakvih alineja. To znači da se osnovni sastavni dijelovi isprave, protokol, korpus i eshatokol, ne odvajaju. Interpunkcija je gramatička i svedena na najmanju mjeru. Transkripcija je vjerna originalu, tako da je zadržano slovo u i v kao u originalu bez obzira na njihovu konsonantsku ili vokalnu vrijednost. Tzv. i — longa kao i dvostruko i genitiva imenica s nastavkom -ius transkribiraju kao -ij (Vjncentij, Ujda). Od zagrada upotrebljene su samo okrugle, i to za nadopunu teksta. Reci originala označeni su okomitom crticom samo u ispravama koje su izdavači priredili izravno prema originalu, dok isprave kojih je tekst preuzet iz neke edicije nemaju te oznake. Ukoliko postoje dva originala, tekst je donesen u stupcima paralelno. Tekst invokacije pisan povećanim slovima omeđen je s dvjema crticama sa svake strane (pr. || In nomine sancte trinitatis et individue unitatis |[). Tekst je odvojen od kritičkog aparata jednom linijom. Broj dokumenta ponavlja se u bilješkama dva puta. U prvom slučaju bilješke se označavaju petitom slova abecede a odnose se na varijante u tekstu originala ili kopija, pri čemu je na kraju siglom označeno kojoj kopiji pripada pojedina varijanta. Pored varijanata tu se daju i ostale opaske o pismu, ispravcima, dodacima, dorzalnim bilješkama, itd. U drugom slučaju bilješke se označavaju rednim brojem, a odnose se na komentar, tj. na 27 C. Maleczynski et A. Skowroftska, tomus II (1205—1220). Wratislaviae 1959. 101