ARHIVSKI VJESNIK 14. (ZAGREB, 1971.)

Strana - 325

i izlaganja, koja nam danas stoje na raspolaganju za neke druge, tehničke znanosti. Metodika i bogata iskustva o izlaganju arhivske i druge slične građe kulturno-po vi jesne baštine predmet su obilne stručne arhivističke i druge literature u svijetu i kod nas, pa je tako to bila i jedna od tema 46. njemačkog arhivskog savjetovanja u Saveznoj Republici Njemačkoj 1970. god. Materijali s tog savjetovanja objavljeni su iste godine u časopisu »Der Archivar«. Osobito se uspjelom može smatrati ovom prilikom dobro ostvarena suradnja između ovih dviju ustanova, tj. Arhiva Hrvatske i Povijesnog muzeja Hrvatske, koje su uspjele prikazati publici jednu ovako kompleksno zamišljenu izložbu s ovako raznorodnim materijalom. Tu se jasno očitovala vrijednost grupiranja arhivskog, muzejskog, bibliotečnog i drugog sličnog materijala oko pojedine zadane tematike. Tako raznovrsna građa na pristupačniji i za posjetioca pregledniji i uočljiviji način osvjetljuje određenu tematiku, dakle postizava se znatno bolji pedagoško-eduktivni pristup zadanoj tematici. To ne može postići sama arhivska ili bibliotečna građa, koja je inače po svom sadržaju i po obliku informacija vrlo bogata, ali nema svoje »treće dimenzije« zornosti niti one pristupačnosti i razumljivosti koju doprinose materijalni, predmeti, objekti prošlih kultura, epoha, pojava ili osoba. S druge strane samom muzejskom materijalu manjka ona preciznost i neposrednost povijesnog objašnjenja neke pojave iz prošlosti, koju tako dobro i potpuno reflektira izvorni arhivski dokument. Oba se dakle tipa sačuvanih predmeta i podataka iz prošlosti izvanredno nadopunjuju i međusobno obogaćuju, pa se takav tip kompleksno postavljene izložbe u svijetu i kod nas sve češće, a može se slobodno reći, i redovito primjenjuje kod izložbi koje nisu stalni postav ili opći prikaz fundusa jednog muzeja ili arhiva, već su zamišljene kao didaktično-edukativne izložbe s određenom povijesnom tematikom koju treba što plastičnije i pristupačnije prikazati i najširoj publici. Primjera takvoj praksi ima dosta. Tako npr. Nacionalni arhiv Francuske svoje tematske izložbe gotovo redovito postavlja u zajednici s Povijesnim muzej em Francuske, a eto vidjeli smo da se baš takva analogna praksa i kod nas pokazala moguća. Tu je svakako još jedan moment koji je potrebno istaknuti, a to je pitanje izložbenog prostora i zgrade i određenog mjesta gdje je ta zgrada u gradu smještena, i gdje je publika već naviknuta dolaziti. U svim tim elementima muzeji su očito u prednosti pred arhivima, koji imaju svoje izložbene prostore obično mnogo manje i slabije prilagođene većem broju posjetilaca, odnosno, prikazivanju većeg broja eksponata. Već i zbog toga znatno bolji i očitiji efekat daju izložbe u muzejima, od onih u arhivima ili bibliotekama, pa i s tog stajališta treba svakako pozdraviti ovo otvaranje novih mogućnosti u postavljanju izložbi povijesnog karaktera s izvornom arhivskom građom u jednom tako dobro raspoređenom i prostranom ambijentu kakav imamo u Povijesnom muzeju Hrvatske. M. Pandžič 325