ARHIVSKI VJESNIK 14. (ZAGREB, 1971.)

Strana - 310

Historijski arhiv Dubrovnik; Danica Božić, Historijski arhiv Split; Ante Usmijani, Historijski arhiv Zadar; Jakov Jelinčić, Historijski arhiv Pazin; Duško Zorec, Historijski arhiv Rijeka. Za članove Nadzornog odbora: Marijan Rastić, Arhiv Instituta za hist, radn. pokreta Hrvatske u Zagrebu; Petrović Ljubomir, Historijski arhiv Rijeka; Paver Josipa, Arhiv Hrvatske u Zagrebu. I. Srebrnić ODGOJNA SLUŽBA U ARHIVIMA FRANCUSKE Odgojna služba u arhivima u Francuskoj je vrlo značajna i pridaje joj se velika važnost, briga i materijalna sredstva, ali nisu manje značajni ni rezultati njenog djelovanja. U Nacionalnom arhivu u Parizu organizirana je prvi put mjeseca listopada 1950. To je posebni odjel nazvan »Le service éducatif «, u kojem rade četiri profesora, kojima poslovi ove službe zauzimaju puno radno vrijeme. Osnovna njihova dužnost, kao i uopće intencija ove službe je, da đacima približe arhivsku građu, da im je učine pristupačnom, i da im prema njoj kao izvoru povijesti razviju razumijevanje i ljubav. U tu svrhu oni poduzimaju razne aktivnosti. Jedna od tih je da provode đake kroz dvorane Muzeja povijesti Francuske,

1 pa im tu u direktnom kontaktu s dokumentima ilustriraju školski program iz povijesti, na njima blizak i prihvatljiv način, uvijek u srazmjeru s njihovim intelektualnim mogućnostima. Osim permanentne izložbe, redovito se priređuju i pedagoške izložbe za đake završnih razreda. U studenom 1964. bile su otvorene dvije izložbe za đake: Bulanžizam i Dreyfusova afera, a izložba, isto tako pedagoška, Treća Republika, trajala je sve do siječnja 1969. Kroz zadnjih četvrt stoljeća arhivska je služba u Francuskoj organizirala mnogo stalnih i povremenih izložaba, a u zadnje je vrijeme ta djelatnost još više potencirana. Te su izložbe posvećene bilo jednom vremenskom razdoblju, događaju, bilo jednoj regiji, gradu, rijeci, bilo nekoj instituciji, ličnostima, književnicima ili vojnim licima. Dobro su organizirane i izložbe koje ilustriraju odnose Francuske s nekom stranom zemljom. Posjet đaka izložbama je vrlo brojan i u stalnom je porastu. Dok je 1965. kroz Muzej prošlo 11.770 đaka, 1969. godine taj se broj popeo na 17.500. Već od 1956. izrađen je program povijesnih filmova za đake niže gimnazije. Ti filmovi kompletiraju posjetu pojedinim izložbenim dvoranama, a projeciraju se jedan put sedmično. 1958. osnovan je i kino klub za omladinu od 14—18 godina. Ovi filmovi povijesnog karaktera prikazuju se svakog dana, a iza njih slijedi diskusija. Moram napomenuti da se kino dvorana, i to prilično prostrana, nalazi u sklopu kompleksa zgrada u kojima se nalazi Nacionalni arhiv. Sve što se organizira u režiji ove službe za đake je besplatno. Vrlo vrijedan prinos odgojnom djelovanju je pripremanje tzv. »pochetta«. To su paketi u kojima su na određene teme složene fotokopije izvjesnog broja dokumenata, od 5 do 12, u veličini od 27 X 21. Ukoliko je potrebno dana je i transkripcija dokumenata, kao i prijevod, a komentar je obavezan. Sve je to pakovano u koverti, na kojoj je velikim slovima štampan naslov teme, te na1 Muzej povijesti Francuske (le Musée de l'Histoire de France) postavljen je u jednoj od zgrada Nacionalnog arhiva u Parizu, u palači Soubise, u apartmanima princeze Marije Sofije Soubise. Čitav je ambijent u čistom stilu XVIII stoljeća, a postavljene su slijedeće izložbene dvorane: dvorana s dokumentima Srednjeg vijeka, dvorana s dokumentima XVI, XVII i XVin stoljeća, dvorana Revolucije, dvorana s dokumentima iz doba Carstva, te dvorana Francuske u svijetu od XVI do XVIII stoljeća. 310