ARHIVSKI VJESNIK 14. (ZAGREB, 1971.)
Strana - 294
arhivskim ustanovama! Energiju, vrijeme i financijska sredstva treba prvenstveno trošiti na dovršenje tog fundamentalnog i najodgovornijeg posla, a brigu o arhivskoj građi ostaviti arhivskim ustanovama, koje su dovoljno dokazale svoju sposobnost da se brinu o njenoj zaštiti. 2. Svrha zaštite U postojećem Zakonu, i baš njegovu čl. 3, svrha zaštite arhivske građe je suviše sumarno naznačena. Iskustvo vršenja arhivske službe, pa i iskustvo desetgodišnje primjene novog arhivskog zakonodavstva u Hrvatskoj pokazalo je i stalno pokazuje, da svrhu zaštite treba ne samo kontinuirano, te sve novijim i efikasnijim sredstvima popularizirati u javnosti, već da je neophodno tu svrhu i u zakonskom tekstu detaljnije razraditi, specificirajući sve njene važnije komponente i aspekte. U revidiranom zakonskom tekstu trebalo bi o tome voditi računa, a mislimo, da bi takva razrada i specifikacija morala istaći: •— fundamentalni karakter arhivske građe, nastale radom prošlih i sadašnje generacije, namijenjene sadašnjoj i budućim generacijama; pružajući svjedočanstvo o cjelini narodnog života, ona je potrebna cjelokupnoj znanosti i kulturi uopće — po čemu ima fundamentalni karakter i po čemu je arhivska građa nacionalno dobro od posebnog društvenog interesa, pa mora biti na brizi cijele nacionalne zajednice radi njenih obaveza prema takvim dobrima: — ulogu arhivske građe u zaštiti društvenih — državnih interesa u njihovu kontinuitetu; jer, ona nije samo imala kroz vjekove tu ulogu, nego je po svojoj prirodi ima i danas i imat će je konstantno u budućnosti; — ulogu arhivske građe u zaštiti osobnih prava građana, što također nije bila samo vjekovna njena uloga, već ta funkcija biva to izrazitija što određeni društveno-politički sistem više uvažava i poštuje osobna prava građana; —• značenje arhivske građe za znanstvena istraživanja; — značenje arhivske građe za općekulturne i prosvjetne potrebe. Ukratko, potrebno je specificirati interese zbog kojih treba vršiti zaštitu arhivske građe. Praksa nalaže takvu specifikaciju. Revidirani zakon ne može poći od pretpostavke kao da se sve gornje komponente podrazumijevaju, pa da ih ne treba razčlaniti, te da je dovoljna sintetska-sumarna naznaka svrhe zaštite. Interese treba konkretizirati, fiksirajući i interese grupe. Sve to zbog širih razloga, a posebno i zato, što će u našem novom društveno-političkom sistemu »interesne zajednice« imati važnu ulogu naročito u osiguravanju potrebnih materijalno-financijskih sredstava 11 . 11 Nešto o tome vidi u: I. Kraljević, Ustavni i zakonski problemi radnih organizacija koje obavljaju poslove ili djelatnost od posebnog društvenog interesa (»Naša zakonitost«, br. 2, Zagreb 1971), str. 97. 294
