ARHIVSKI VJESNIK 14. (ZAGREB, 1971.)

Strana - 289

USTAVNA REFORMA I REVIZIJA ARHIVSKOG ZAKONODAVSTVA SR HRVATSKE (I) Bernard Stulli Nakon što je još 1969. god. Sabor SR Hrvatske inicirao rad na »reviziji i kodifikaciji« zakonodavstva (»Narodne novine SRH«, br. 23-1969) uskoro je i Republički sekretarijat za prosvjetu i fizičku kulturu svojim raspisom od 12. XI 1969. pozvao sve zainteresirane, da što aktivnije i operativnije pristupe tom radu. Odmah je naglašeno kako treba voditi računa: da će predstojećom revizijom biti obuhvaćena »cjelokupna savezna, republička i općinska zakonodavna djelatnost«, i to »ne samo s ciljem usklađenja« zakonskih odredaba s ustavnim amandmanima, već i »otklanjanja uočenih nedostataka u postojećim propisima, kao što su uklanjanje suvišnih odredaba, nesuglasnosti i proturječnosti, popunjavanje praznina«, »iznalaženje boljih i adekvatnijih zakonskih rješenja«. Već i samo izvanredno značenje ustavne reforme, koja još nije završena dovoljno ukazuje da je riječ o temeljitoj reviziji, a ne samo o izvjesnom »usklađivanju«. S druge strane, i analiza prakse u proteklom razdoblju, govori o stvarnoj potrebi »iznalaženja boljih i adekvatnijih rješenja«. Odnosi se to na sve djelatnosti u našoj zemlji, pa tako i na arhivsku i na zakonodavstvo kojom je ta djelatnost normirana. Pristupajući ovom važnom i složenom poslu neophodno je da vodimo računa ne samo o već spomenutom izvanrednom značenju ustavne reforme, već i o onom posebnom obilježju što ga ima njena sadašnja faza. Ukratko bi se to obilježje moglo okarakterizirati zahtjevom: zakonsku intervenciju podrediti samoupravnom dogovoru. Zapravo je to jedna od suštinskih smjernica čitavog procesa razvitka samoupravljanja u našoj zemlji, od njegova početka, ali joj je u ovoj sadašnjoj fazi ustavne reforme daje posebno mjesto. To znači potrebu naročite pomnje i odgovornosti pri ostvarenju revizije zakonodavstva. Ponajprije u pravcu uvažavanja svih specifičnosti svake pojedine djelatnosti pri izradi normativnog sustava za svaku od njih. Dakle, izbjeći opasnost kabinetskog apstraktnog uopćavanja i navlačenja apriorno skrojenog normativnog ruha na takva uopćen ja, tjerajući kabinetske teze do apsurda i postavljajući ponekad teške zapreke stvaralačkom radu — čega nije bilo lišeno naše zakonodavstvo u prošlosti. Uz to, treba uvažavati i konkretne druArhivski vjesnik 289