ARHIVSKI VJESNIK 14. (ZAGREB, 1971.)

Strana - 279

Iza toga bi došle mlađe grane ili nezakonite, u posebnim grupama s dokumentima poredanim istim redom. Spise srodnih obitelji stavlja Samaran u treću podgrupu, oni bi trebali biti sređeni abecednim redom po obiteljima, ili kronološkim po srodstvu, ukoliko su sačuvani samo fragmenti arhiva. Ukoliko je pak sačuvan cijeli arhiv treba ga srediti posebno i istim redom kao i arhiv glavne obitelji. Treća grupa obuhvaća spise vlastelinstva, a podijeljena je na pet podgrupa, koje se opet dijele na više skupina. U prvu podgrupu spadali bi opći spisi. U drugu vlastelinska prava u pravnom smislu riječi —suverenitet. U treću feudalna prava — vrhovna gospoštija. U četvrtu zemljišna prava (imanje), a u petu desetine dane u leno. Svako vlastelinstvo trebalo bi srediti istim redom. U četvrtu i zadnju grupu došla bi miscellanea, koja bi obuhvaćala sve neodređene dokumente koji ne spadaju ni u jednu od prethodnih grupa, strance u fondu, fragmente uveza, itd. Samaranov je plan dobro razrađen, svaki član obitelji dolazi do izražaja, svaki posjed posebno. Ovaj je plan sastavljen za arhive vlastelinskih obitelji (a takav mu je i naziv »Shema pour le classement d'un chartrier seigneurial «), koje su bili nosioci političkih i sudskih prerogativa (tzv. dominikalna vlast) na svojim feudima, pa ga već stoga ne možemo u cjelini primijeniti na arhive svih obitelji, na pr. obitelji građanskog porijekla, koje su raznim privrednim i financijskim akcijama ojačale svoj ekonomski položaj i ugled u društvu, te su neke od njih tokom vremena došle i do plemićkih titula. To tim više što takav način kreiranja novog plemstva (noblesse de robe) dolazi u fazi kasnog feudalizma, kada apsolutna monarhija svojim centralističkim težnjama želi ukinuti dominikalnu vlast čak i originalnih plemićkih obitelji i zamijeniti vlašću svojih plaćenih funkcionera. Jednako tako se ovaj plan ne bi mogao u cjelini primijeniti na arhive dalmatinskih obitelji, jer — kako je poznato — u Dalmaciji je dominirao kolonatski, tj. pretežno obvezno — pravni odnos (zasnovan na ugovoru) između neposrednog obrađivača zemlje i plemića kao zemljišnog vlasnika. Stoga smo koristeći se prikazanim šemama i našim iskustvom nastojali doći do plana koji može obuhvatiti cjelokupnu građu ovakvih obitelji, sa svim spisima njenih istaknutih članova, s administracijom velikih zemljišnih posjeda, od kojih su najveći dio obrađivali koloni, i sa spisima iz njihovih privrednih djelatnosti, a da sve u njemu dođe do izražaja. Casanova govoreći o inventarizaciji građe između ostalog kaže, da inventar predstavlja skup spisa jednog pravnog lica — bića »ente« raspoređenih povijesnom metodom, tako da oživi koliko je to moguće aktivnost tog bića i način njegovog funkcioniranja. Inventar je zapravo slika rasporeda građe. Prema našem prijedlogu plana građu bi podijelili na šest osnovnih grupa. U prvu bi došli spisi obitelji u užem smislu riječi jer je upravo obitelj bila nosilac cijele te djelatnosti. Za socijalnu povijest interesantan je razvoj pojedine obitelji i njena uloga u društvenom i političkom životu. Kolikogod je nju društvo formiralo i upravo takve prilike u kakovima je živjela, toliko je ona, a posebno njeni istaknuti članovi, davala 279