ARHIVSKI VJESNIK 14. (ZAGREB, 1971.)

Strana - 275

OBITELJSKI ARHIVI — SREĐIVANJE I NAUČNA OBRADA Danica Božić-Bužančić Pojam privatnog arhiva rastezljiv je i koje on sve fondove obuhvaća, diferencira među pojedinim narodima, a zavisi između ostalog i o političkom i socijalnom sistemu vlasti dotične zemlje. Međutim obiteljski i lični arhivi spadaju svugdje u privatne arhive i privatnik ima pravo vlasnosti nad njima, uz izvjesna ograničenja koja štite egzistenciju građe i pravilan odnos prema njoj. Obiteljski arhivi su u pravom smislu riječi arhivski fondovi, jer su nastali organiziranim djelovanjem članova jedne obitelji koja je imala svoje određeno mjesto i ulogu u društvu, jedino moraju ispunjavati uslov da sadrže takav kvalitet dokumentacije i toliki kvantitet, iz kojega se može dobiti slika privatnog i javnog života dotične obitelji. Poznati teoretičari Casanova, Bautier, Brenecke, Lesch i drugi smatraju arhivima građu nastalu slijedom aktivnosti jednog moralnog, a isto tako i jednog fizičkog lica. Po svom sadržaju obiteljski arhivi mogu biti građa od velike važnosti, dragocjeni izvori za ekonomsku, političku, pravnu i kulturnu povijest. Oni su tim više značajni i interesantni jer nisu nastali iz rada jedne institucije od vlasti osnovane i dirigirane, nego iz svakodnevnog života ljudi raznih zvanja, želja i sklonosti, a povezanih krvnom i afektivnom vezom, te zajedničkim materijalnim interesima. Stoga su to prvorazredni svjedoci vemena u kojem su nastali. Svaki takav arhiv čini jednu cjelinu, i ako se bilo koji njegov dio odvoji, cjelina je okrnjena. Dok su arhivi bilo državnih, bilo privatno-pravnih institucija, kao i arhivi nastali radom privatnih privrednika evidentirani već time što je ova djelatnost prijavljena kod nadležnih organa vlasti, obiteljski arhivi nisu nigdje registrirani. Baš zato je ova građa najviše ugrožena, i njen opstanak je u stalnoj opasnosti. Ekonomska baza, socijalna struktura, pa i afiniteti potomaka starih obitelji promijenili su se. Obitelj je danas sve uži nukleus, diobe su već davno na dnevnom redu, a diobom materijalnih dobara dolazi i do podjele arhivalija. Nasljednicima često više predstavlja novac, pa od koga god on došao, nego isprave pradjedova, koje prodaju bilo kome i bilo gdje, ali uvijek uz visoku cijenu. Međutim javni interes za ovu dragocjenu kulturnu baštinu i pravo naroda da je 275