ARHIVSKI VJESNIK 14. (ZAGREB, 1971.)

Strana - 273

dubrovačkog agrara podacima iz Zadra.

167 Smatrao je da su se i na zadarskom teritoriju »slično razvijali kmetski odnosi«, ali nije zapazio da je za analogiju uzeo jedan kmetski ugovor iz 1298 g. u kojem je riječ o kmetskoj jedinici, dakle o jednom ždrijebu (to je onaj isti ugovor koji smo i mi naprijed citirali da pokažemo kmetski odnos).

168 Budući da je u istom prilogu smatrao »besplatnu radnu snagu« koju vlasnik zemlje upotrebljava za obrađivanje carine glavnom karakteristikom kmetstva (kako ga on definira), nije uopće imao razloga da zadarski kmetski odnos iz 1289 g. nazove »sličnim« onima u Dubrovniku. Za ustupljeni gonjaj općinske šume vlasnik zemlje nije zahtijevao od kmeta nikakve obaveze. Uostalom, to što Marko gradi pomoću Mihe Matafar a kuću potpuno je u redu, jer je on Matafarov kmet, a ne težak, kao što su vinogradari u citiranim dubrovačkim ugovorima.

169 Prema tome, pomoću zadarskih kmetskih ugovora se ne može opovrći nego naprotiv može se dokazati »osobita dubrovačka posebnost«. Jer dubrovački su težaci, zbog posebnih prilika na astareji, uspjeli ponekad nagovoriti vlasnika zemlje da im ustupi komad zemlje za kuću. Ističem ponekad prije svega zato što su to prema rezultatima do kojih je radeći na arhivskom materijalu došao sam Lučić — rijetki izuzeci! Ta on je, kako sam tvrdi, pronašao za područje astareje od 1300—1366 g. u 140 ugovora — a to su sve težački ugovori — jedva desetak takvih koji su prema Rolleru i Lučiću bili »kmetinski« ili tobože »kmetski«.

170 Upravo ta činjenica još jednom potvrđuje misao da se vlasnik zemlje rijetko odlučio za davanje zemlje težaku. Stoga dubrovačke agrarne odnose valja i dalje promatrati u sklopu dalmatinskog agrara i posebno težaštine. I ne smijemo prema izuzecima stvarati zakon ili pravilo. Utoliko više što su »izuzeci« učinjeni u slučajevima kad su težaci preuzimali pustu zemlju da je zasade vinovom lozom, što baš nije bio lak posao. Stoga smatram da se uopće ne može postavljati pitanje kad je nastalo dubrovačko kmetstvo. A opravdavati može tobožnje početke kmetstva posljedicama »crne smrti« samo onaj tko nije svijestan da nagli pomori donose olakšanje, a ne otezanje preživjelom seljačkom elementu. Uvjerena sam, kao i Roller, da na području dubrovačke astareje prema dosad poznatim podacima nije bilo kmetstva. Tko tvrdi protivno mora prije svega sasvim jasno izložiti kakav odnos smatra kmetskim, a zatim treba svoju definiciju opravdati izvornim materijalom. 167 Međutim, u ranijim radovima, u referatu i u kasnijem prilogu nije bio istog mišljenja. Naime, u referatu tvrdi da u »proizvodnim odnosima u agraru postoje stanovite specifičnosti« koje doduše nisu »tako velike i značajne da bi trebalo govoriti o posebnom tipu agrarnih odnosa u Dubrovniku«, ali ništa ne kaže u čemu su se sastojale te specifičnosti (potcrtala N. K.). Par godina zatim, uz komentar tobožnjih prvih dokumenata o kmetstvu tvrdi protivno, tj. da »možemo s pravom agrarne ' odnose u Astareji proglasiti izrazito dubrovačkim odnosima u agraru« (Agrarno-proizvodni odnosi, str. 220; potcrtala N. K.). Kad je, naprotiv, prvi put uzeo zadarski izvorni materijal — doduše samo jedan dokument iz 1289. g.! — onda je ponovo promijenio mišljenje, jer je 1968. smatrao da »agrarno-proizvodni kmetski odnosi ne predstavljaju neku osobitu dubrovačku posebnost« (str. 81). Kako u najnovijem prilogu o »Prošlosti dubrovačke astareje« preštampava stari tekst iz 1968, ostaje i kod iste formulacije. 168 Zadarski notari I, str. 108. 169 Lučić, prema tome, ne vidi ono što je u tom ugovoru najbitnije: 1. da je vlasnik zemlje odredio Marku posebno mjesto (1 gonjaj krčevine) za kuću i 2. da Marko uzima količinu zemlje, tj. jedan ždrijeb, koja odgovara jednom kmetskom selištu. Marko nije smio, kako smo istakli, za ugovoreno vrijeme napustiti Matafarovu zemlju. 170 Agrarno-proizvodni odnosi, str. 77, bilj. 90. Ig Arhivski vjesnik 273