ARHIVSKI VJESNIK 14. (ZAGREB, 1971.)
Strana - 269
kmetski odnos vilanus, rusticus, jobagio i kako se već naziva u izvorima, zadržava onaj pravni položaj koji je imao prije nego što je postao kmet. Točno je doduše da je kmetu, kad je stupio u kmetski odnos bila nešto ograničena pravna sposobnost. Ograničenje se sastojalo u tome da »je gospodar mogao bez posredstva vlasti zaplijeniti kmetu ljetinu, ako mu ovaj nije povratio zajam«, da je sud u pitanju dugova vjerovao izjavi gospodara i da ga je gospodar mogao zastupati na sudu »bez posebnog i izričitog kmetovog ovlaštenja koje se inače traži za prokuratora jedne stranke«. 153 Ali, najvažnije je ipak to da vlasnik zemlje nema nad kmetom jurisdikciju. Primijenimo li rezultate dobivene analizom zadarskog izvornog materijala na dubrovačke prilike razabrat ćemo da nam nedostaju kriteriji na osnovi kojih bismo zajedno s Rollerom i Lučićem datirali početke ili uopće klasificirali kmetstvo u Dubrovniku tako kako su to oni radili. Prvi ugovor na koji se poziva Roller 154 nije kmetski, jer vlasnik zemlje daje četvorici braće samo 4 zlatice zemlje, pa je odmah jasno da je riječ o vinogradarima, što proizlazi i iz teksta ugovora. Braća su dobila od Tudizića zemlju za vrt i kuću da u njoj stanuju, ali su zato morala služiti vlasniku zemlje tlakom. Oni su, kako je to već Roller ustvrdio, postali i Tudizićevi »ljudi«. Nema sumnje da su Brajenovići težaci koji nisu izmijenili svoj težački položaj zato što im je Tudizić dao kuću za stanovanje i vrt. Zato tlaka i darovi nisu, kao kod jobagiona samostana sv. Marije, obaveze koje su proistekle iz kmetskog ugovora, nego službe kao nadoknada za učinjenu uslugu od strane vlasnika zemlje. Jer u krajnjoj liniji Tudizić nije morao — kao što to nisu radili ni drugi vlasnici vinograda — dati braći zemlju. Ali, kad im je već dao traži od njih protuuslugu. U nevolji bismo mogli, kao i Roller, kazati da su u ovom ugovoru sačuvani elementi kmetskog ugovora ili odnosa, ali čini nam se kao da se takvim tumačenjima daje prevelika • važnost sporednim obavezama. Rollerov pokušaj da takve ugovore definira i nazove kmetinskim — a ne kmetskim — je i doveo do zabune, jer bi to »kmetinstvo« trebalo da bude nešto što nije ni kmetstvo ni težaština. Lučić je, prema tome, suviše rano ispravljao Rollera. Ugovori iz 1355 g. na koje se on poziva kao na prve kmetske ugovore, nisu kmetski nego težački. Ljudi koji uzimaju zemlju od Matije Ribice su vinogradari. Njihov se odnos prema vlasnicima zemlje — ako ih usporedimo s dotadašnjim težacima — izmijenio utoliko što su od njih dobili zemlju, ali zbog nje se nisu izmijenile i njihove težačke dužnosti. Da taj novi običaj na području dubrovačke astareje nema nikakve veze s kmetstvom pokazuje ugovor iz 1382 g. koji donosi Lučić. 155 Stjepko Brajković dobiva također zemlje koliko je potrebno za kuću i vrt i zato služi dvanaestodnevnom tlakom godišnje. Dakle, Stjepko nije ni težak, ni kmet Ribičićev, već pođuorac (inquilinus), kako bismo ga u liječniku slavonskog vlastelinstva mogli nazvati. Međutim, Lučić je donoseći tobožnje dokumente o »počecima kmetstva« propustio da kaže da su to svega tri dokumenta koja u roku od 27 godina naručuje kod notara ista porodica Ribica. Lučić nije donio ni jedan drugi dokument kojim bi 153 I. Beuc, n. dj., str. 571. 154 N. dj., str. 108.. 155 Dokumenti o počecima, str. 223, 269
