ARHIVSKI VJESNIK 14. (ZAGREB, 1971.)

Strana - 262

moga samostana koji stanuju na 40 ždrijebova u Obrovici na teritoriju samoga, naprijed spomenutog samostana«. 129 Ugovor je sadržavao ove točke: 1. jobagioni preuzimaju na sebe obavezu da će počevši od jesenskog Miholja tokom dvadeset godina obrađivati samostanske zemlje u Ob­rovici. 2. U ime zakupnine ili zemljarine odnosno uime podavanja (nomine affictus, census uel pensionis) dužni su dati na blagdan sv. Marije (u kolovozu) svaki po 11 modija dobrog »trgovačkog« žita i dovesti ga na svoj trošak u Zadar do samostana. 3. Samostan ne može u spomenutom roku povećati svotu zakupnine i 4. ne smije ni na koji način maknuti kmetove s mjesta na kojem imaju svoje nastambe na bilo koje drugo mjesto. 5. Kmetovi su dužni dovesti do samostana sijeno i slamu na svojim ma­garcima i to bez ikakve naknade ili naplate od strane samostana. 6. »Mi ćemo biti — izjavljuje predstojnica u ugovoru — vaši branitelji i zaštitnici, mi sami ili naš advokat, protiv bilo koje osobe pred gos­podinom zadarskim knezom ili pred bilo kojom drugom osobom«. 7. Kmetovi su dužni za primljene ždrijebove davati godišnje samosta­nu četiri »dara« (ensenia) i to za Božić 2 svinje (u vrijednosti od 6 li­bara malih mletačkih denara), na blagdan sv. Skolastike 40 kokoši, a na Uskrs 20 tovljenih ovnova ili kastrata (svaki u vrijednosti 16 sol­da); najzad, na blagdan rođenja B. D. Marije 2 krave ili 2 vola u vri­jednosti od 8 libara i 40 kokoši. 8. »Ako bi netko od nas, kaže se dalje u ugovoru, htio odseliti i napus­titi svoj ždrijeb, neka mu to bude slobodno«. 9. Ali, »neka i meni bude slobodno — osigurava se predstojnica — dati takav po nekome od vas napušteni ždrijeb kome želim i također da mogu otpustiti (ličen tiare) koga god želim između vas; ali ipak ta­ko da onaj koji svojevoljno iseljuje kao i onaj koga ćemo mi otpusti­ti, dužan je ostaviti kuću i druge zgrade učinjene i građene za svoje stanovanje, niti može izgrađene srušiti ili uzeti nešto od građe sa­mih zgrada, već kuća (stan) i same zgrade treba da nam ostanu«. 10. Ako bi neki kmet bio uhvaćen u krađi, a tu bi mu krađu mogla do­kazati petorica stanovnika iz Obrovice (podložnici samostana sv. Marije), on gubi sva svoja pokretna i nepokretna dobra koja ima na samostanskom teritoriju i bit će izagnan s čitavom porodicom iz sa­mostanskog sela. 11. U sličnu će kaznu upasti i onaj koga se uhvati u krađi za vrijeme vršenja žita (trituracio messium siue blaue); međutim nađe li gos­podar gumna na svom gumnu neko ukradeno žito i poviče poviše­129 CD VII, str. 273. »Nos Nicolotta, abbatissa monasterii sancte Marie monialium de Jađra vna -cum sororibus ipsius .. . damus, concedimus et affictamus siue locamus uobis hominibus siue obagionibus ipsius monasterii habitantibus in Obroueç sortes terrarum quatraginta positas in territorio ipsius monasterii predicti Obrouec«. 262

Next

/
Thumbnails
Contents