ARHIVSKI VJESNIK 14. (ZAGREB, 1971.)

Strana - 241

nikakav težački ugovor«.

21 I kad je najzad analizirajući dokumente našao da se polovica daje i u novcu i da su zakupci mogli biti različitog staleža i položaja, onda je trebalo izmijeniti mišljenje o osnovnom karakteru tog zakupnog odnosa. Budući da su »izrazi colonus, conductor, laborator bili po tadašnjem shvaćanju sasvim nebitno različiti«, a većina ugovora nema »neki određeni naziv za zakupca«, nego »se ističe samo vrsta zakupa, tj. polovica kao određena forma odnosa«,

22 onda nema razloga da se povedemo za terminologijom izvora. Utoliko više što tokom vremena dolazi do »velikog grananja rente«, jer su uvedene nove dužnosti. Protiv Rollera govori i činjenica da se »polovica« mogla bez znanja i privole vlasnika zemlje obrađivati tako da su se polovnici udružili s nekim drugim«.

23 da otuđivanjem zemlje nije bio prekinut ugovor

24 i najzad, da su polovnici mogli svoje pravo polovice prodati kome su htjeli.

25 Uz takve potpuno slobodne odnose čini se gotovo nepotrebnim Rollerov zaključak da »dubrovački polovnici nisu bili vezani za zemlju«, jer »nikakav javnopravni propis nije zadržavao polovnike da napuste zemlju« kad je iz svih ugovora jasno da je težak potpuno slobodan čovjek i u odnosu prema zemlji. Stoga se i ne bi trebalo pitati da li su se polovnici odvajali od zemlje.

26 Prema tome, Roller daje doduše dobru sliku težaštine kao načina obrađivanja zemlje na području astareje, ali, dopustivši da ga zavedu neki nevažni elementi u ugovorima, propušta da pojam težaštine obuhvati jasnim i određenim terminom i da je, prije svega, jasno definira. Premda je Roller dao kmetstvu i kmetinskim ugovorima, kako ih on naziva, posebno mjesto,

27 nismo dobili njegovim prikazom jasnu sliku te pojave na astareji i izvan nje. Prije svega, nedostaje jasna definicija pojma kmet. Roller čini nesumnjivo dobro kad na jednom ugovoru iz 1355. g. pokazuje zašto ga smatra kmetskim. To je zato, kaže, »jer se polovnici obavezuju, da će stanovati u danoj im kući i da će biti ,ljudi' vlasnika zemlje, a za to stanovanje će mu davati poklone u naturi i službu, koja se u tom slučaju sastoji od neograničenog dovoženja vlasnika morem i kopnom na posjed«.

28 Zato mu se čini da se polovnik razlikuje od kmeta »najviše po toj obavezi radne rente koja nije bila ograničena u opisanom razdoblju«. Međutim, i prije nego što je utvrdio kako se kmetovi na dubrovačkom područiu u izvorima nazivaju konstatira da »dubrovački statut ne pozna posebnog naziva za kmetove«, premda je već Božić, kako smo se mogli uvjeriti, upozoravao na vilane u odredbama gradskog vijeća. Rješavajući problem terminološki tvrdi da izrazi villanus i rusticus iz reformacija predstavljaju »isti pojam« sve do stjecanja Pelješca i da 21 Naime, navodeći jedan ugovor iz 1393 između lokrumsko? samostana i Petra i'almotića kaže: »Jedan od najinteresantnijih ugovora o polovici, koji nam govori, da polovica ne mora da bude nikakav težački ugovor, jest ovaj ugovor od 6. veljače 1393. g.« (str. 83). Roller smatra da to nije težački ugovor zato što je u njemu polovičar plemić »koji vrlo vjerojatno nije sam obrađivao zemlju, jer se već u ugovoru kaže, da je mora 'obraditi ili dati obraditi'« (str. 84). Prema tome, Roller daje prednost kod stvaranja definicije staleškom i društvenom položaju »polovničara«, a ne samom odnosu odnosno obliku rente, što nam se ne čini prihvatljivo. 22 N. dj., str. 87. 23 N. dj., str. 99. 24 N. di., str. 101. 25 N. dj., str. 103. 26 N. dj., str. 107. 27 N. dj., str. 108—127. 28 N. dj., str. 109. 2ß Arhivski vjesnik 241