ARHIVSKI VJESNIK 14. (ZAGREB, 1971.)

Strana - 191

3. 3.1. Vrlo poštovani zastupnice! Iz novina smo saznali, da je glavni odbor vaše stranke 1. svibnja izdao prolas na hrvatski narod

129

, u kojem među ostalim pozivlje seljačtvo i radničtvo na zajedničku borbu za seljačko i radničko pravo. Isto smo tako saznali iz jednog vašeg novinskog razgovora, da ste vi izjavili, da Sovjetsku Rusiju smatrate onom državom, koja je prvi put, od kad postoji čovječanstvo, prava radnička i seljačka država, koja i narodno i agrarno pitanje rješava prema željama i potrebama širokih narodnih slojeva i koja stvara pravu seljačku demokraciju

130

. Na temelju tih vaših izjava 129 O tekstu ovoga »Proglasa« vidi »Slobodni Dom« br. 18, 30. IV 1924, str. 6, gdje se kaže, da su tri podpredsjednika HRSS i još 7 narodnih zastupnika HRSS posjetili predsjednika Stj. Radića u Beču, te da se raspravljalo o nacrtu proglasa »na hrvatski narod i svu seljačku braću u Hrvatskoj i Jugoslaviji«. Temeljita rasprava o njemu vođena je na devetoj sjednici hrvatskog narodnog zastupstva 1. svibnja 1924, u Zagrebu Objavljen je u posebnom broju »Slobodnog Doma«, koji je po državnom odvjetniku zaplijenjen (v. »Slobodni Dom« br. 20, 7. V 1924, str. 1), a beogradske su ga novine donijele »u cielosti«! U »Slobodnom domu« br. 20a od 14. V 1924, str. 1—2, objavljen je »Proglas hrvatskog narodnog zastupstva«, s napomenana, na određenim mjestima, gdje su dijelovi teksta zaplijenjeni. 130 već i ranije, a naročito od veljače 1924. god. Stj. Radić kroz članke i vijesti u »Slobodnom Domu« postepeno pripravlja svoje pristaše i javnost na svoj put u Sovjetsku Rusiju, dajući sasvim drugačiju sliku o toj zemlji i o sovjetskom sistemu, nego što ju je dotada našoj javnosti davala ne samo sva građanska štampa nego uz nju i »Slobodni Dom«. Evo nekoliko primjera: — u br. 9. od 27. II 1924, str. 3, u Članku Stj. Radića »Istina o boljševičkoj Rusiji«, kaže se: »a ja sam se napokon podpuno uvjerio, da je Sovjetska Rusija snažno koračala strašnom svojom revolucijom k onomu istomu cilju čovječanske pravice i republikanske slobode, kojemu naša seljačka stranka koraca bez krvi pomalo ali sigurno« . .. — u br. 10 od 5. III 1924, str. 2—3 u članku »Hristo Rakovski«, Stj. Radić vrlo lijepo piše o prvom sovjetskom poslaniku u Londonu. — u br. 16 od 16. IV 1924, str. 2—3, stj. Radić u članku »Sovjetska Rusija i narodno samoodređenje« piše: »Sve ovo jasno i nepobitno dokazuje, da je Sovjetska Rusija do sada jedina velevlast, koja i u praksi priznaje i provodi pravo narodnoga samoodređenja. Što više, ona ga provodi i onda, kad je to upereno proti samomu teritoriju sovjetske Velike Rusije ili Moskovije« — u br. 22 od 28. V 1924, str. 2, Stj. Radić objavljuje vrlo pohvalan članak pod naslovom: »Sovjetska Rusija kao prvi faktor svietske politike«, — u br. 24. od 11. VI 1924, str. 1—3, sadržan je poznati Radićev članak: »Moja četiri puta u Rusiju«. Opisuje prvo putovanje »u Kijev 1888«, drugo putovanje »u Moskvu 1896«, pa treće putovanje »u Petrograd 1909«, da bi na kraju objavio svoje četvrto putovanje, i to »u sovjetsku Moskvu«, pa s tim u vezi piše: »U taj čas dobivam poziv iz Moskve i od seljačke internacionale i od drugih političara. Odmah stvaram odluku, da se odazovem i ujedno si mislim, pa da i nisam dobio poziva, išao bih, da vidim ne carske generale, carske diplomate i carističke zastupnike, nego onu novu Rusiju, koju je stvorila odvažnost petrogradskih radnika, požrtvovnost moskovske sirotinje i neslomiv slobodarski duh ukrajinskih sela, one nove Rusije, u kojoj se ne pita ni za Poljaka ni za Zidova, ni za pravoslavca ni za Turčina, nego za čovjeka. Pa to je ono isto, što je i naša čovječanska i republikanska Hrvatska« »Jest, tako je. Rusija je naša i mi smo njezini. I to će se istom podpuno potvrditi i dokazati mojim polazkom u Sovjetsku Rusiju«. I poslije toga tj. poslije dolaska Stj. Radića u Moskvu, nastavlja se serija vrlo pohvalnih članaka o Sovjetskoj Rusiji. Evo l.ekoliko naslova baš Radićevih članaka: »Najveća snaga Sovjetskog Saveza« (br. 26); »Sovjetska Rusija za samoodređenje svakoga i najmanjega naroda« (br. 26); »Sovjetska Rusija i seljačko pravo« (br. 26a); »Duh Sovjetske Rusije« (br. 28); »Seljačko pravo na zemlju u Sovjetskoj Rusiji« ((br. 28>; »Predsjednik Sovjetske Rusije Kalinjin o seljačkom pitanju« (br. 31). Karakterističan je i njegov stav u članku »Predsjedništvo Međunarodnoga Seljačkoga Saveza u Moskvi«, što ga je napisao svakako još 1924. godine, a objavljen je u »Božićnici« za god. 1925. (str. 172). Tu se, uz ostalo, kaže: »Vodstvo HRSS poslat će valjda još ove godine svoga stalnoga zastupnika u seljačku internacionalu u Moskvi a budu li međutim obnovljeni diplomatski odnosaji između sovjetske i beogradske vlade i bude li u Movski imenovan takav predstavnik od beogradske vlade, koji će doći u Moskvu barem bez najgorih predratnih militari191