ARHIVSKI VJESNIK 14. (ZAGREB, 1971.)

Strana - 182

U pogledu samih organizacija navadja Radić, da nije nikada ulazilo u njegovu politiku, niti u politiku H.R.S.S., da postojeću vladu silom odstranjuje, pošto je prema čitavom shvaćanju seljačke demokracije ova metoda isključena, no da mu se mjesto toga nametnula jedna druga praktična zadaća, koja mu je najvažnija za opstanak demokracije i parlamentarizma, a to su slobodni izbori, te je on uvijek naglašivao, da su Hrvati pacifiste, a na dan izbora suvereni narod koji svojim nastupom i držanjem ima pravo i dužnost, da zaštiti i osigura izbornu slobodu. U tom je smislu već tečajem 1921, 1922. i 1923. dao osigurati od svake organizacije odsjek od 20 mladića, koji su imali zadaću, da na dan izbora očuvaju izbornu slobodu protiv privatnih razbijača. Mnogo teže da je bilo pitanje, kako se izborna sloboda ima sačuvati, eventualno i od same vlade, ako bi se našla takova vlada, koja se ne bi žacala, da na dan izbora upotrebi čak i oružanu silu, da izigra ili uguši ili krivotvori slobodnu volju suverenog naroda, te on stao razmišljati, kako bi se narod zaštitio barem od najvećih zloupotreba. Ali u tom je dospio samo tako daleko, što je u »Domu« obrazložio, da svaka organizacija nastoji okupiti oko 200 najrazboritijih ljudi, koji će svojim promišljenim držanjem na samom biralištu biti sposobni naći najzgodniji put, da se spriječi svako bezakonje protiv slobode izbora. Prema tomu Radić tvrdi, da nije postojao i ne postoji nikakav izradjen plan niti za efektivnu zaštitu izborne slobode, a pogotovo ne takav, po kojem bi se postojeća vlast ili vlada rušila i mjesto nje silom preuzimala vlast nasilnom metodom.

122 Mnienje: Za utvrdjenje ovog fakta s gledišta veleizdaje, bile bi odlučne ove dvije okolnosti, i to: a) da nacrt borbenih organizacija, kako je premetačinom kod Stjepana Radića pronadjen, odgovara i doista osnovi okrivljenog Stjepana Radića, pa da je nacrt skladno toj osnovi i pismeno fiksiran; zatim, b) da su organizacije borbenih odreda prema ovoj osnovi i faktično provedene. Za čin tog djela nije doduše nužno, da su rečeni bojni odredi i doista počeli razvijati djelatnost, ali se mora naglasiti, da se i za čin, koji bi s gledišta pripremanja izdajničkog djelovanja došao u obzir, mora uvjetovati, da su borbene organizacije i u zbilji ostvarene. Prema tomu državnom tužiocu nadleži teret dokazivanja u obojem gore istaknutom pravcu. Iz činjenica, da je kod Radića pronadjen po njemu potpisani nacrt o samim tim organizacijama, uzev nadalje u obzir, da je nevjerojatno, da bi Sandomirski sastavio nacrt a da ga je Radić ni ne čitajuć potpisao, ma da je bio opredijeljen za javnost, i da su napokon u dvim slučajevima pronadjeni spisi, iz kojih bi se moglo zaključiti na takove organizacije, može se rezultirati na krivnju okrivljenoga Radića, ali valja i ovdje istaknuti, da indicija prosudjuje sud po slobodnom uvjerenju, pa da bi sud mogao u jednu ruku povjerovati obrani okrivljenikovoj, protiv koje izravnog protudokaza neima, a u drugu ruku pitanje je bili sud smatrao pronalazak dvih popisa dovoljnim dokazom za faktično postojanje organizacije u smislu nacrta, i nebi li se postavio na stajališta, da kada bi takovi bojni odredi u istinu eksistirali, kako su u nacrtu navedeni, i to dapače počevši od godine 1920. diljem čitave Hrvatske, Slavonije, Dalmacije i Hercegovine, da bi se, kraj savjesno provedenih 122 O tom »sastavu i osnivanju kakvih bojnih odreda« saslušan je 6. I 1925. pred Kr. Sudbenim stolom u Zagrebu i Dr. Stjepan Košutić, drugi tajnik HRSS (IHRP, ZB-S-11/56, zap. 6. I 1925). 182