ARHIVSKI VJESNIK 14. (ZAGREB, 1971.)

Strana - 111

64. 1941., prosinac, 17 [Zbjeg]

1 Pismo Vladimira Bakarića, političkog komesara Glavnog štaba NOP odreda Hrvatske Centralnom komitetu Komunističke partije Hrvatske o njegovim prvim zapažanjima o radu Glavnog štaba NOP odreda Hrvatske

2 l

3 (Ćaći H.)

4 17. XII. 41. Dragi drugovi! Mislim, da ste već po drugarici

5 čuli, kako sam sretno i bez ikakvih neprilika stigao ovamo. Već se pomalo uvodim u posao i nadam se, da ću uskoro moći već i barem ponešto dobro raditi. Do sada sam se upoznao malo s dosadašnjim radom G. Š., bio na jednom sastanku komandanata i komesara III kordunačkog bataljona i na osnivačkom sastanku općinskog narodnooslob. odbora.

6

Nisam stigao na savjetovanje,

7 koje je ovdje bilo u subotu, a nisam zatekao niti Ličane. Zatekao sam samo kordunaškog komandanta,

8 koji je otišao tek jučer. Sada nešto o svojim utiscima. Imam utisak, da sam G. Š.

fl premalo shvaća značenje trobojnica na svojim kapama. Korisno je njihovo nastojanje, da partiz. pokret i org. ostane čvrsto u našim rukama, ali se ipak može uvući sektaštvo koje neće biti korisno. Naročito sam primjetio da drug Seljo

10 voli praviti usporedbe s Crvenom Armijom, pa da i kao predstavnik partizana na sastanku odbora NOF govori više kao partijac partijcima ili komunistima, a ne kao partizan predstavnicima naroda. Nije našao načina, da spoji popularizaciju partije sa širinom partizanskog pokreta. To se isto očituje i kod svih komandanata s kojima sam do sada dolazio u dodir, dok se kod naroda (naročito iz odbora) nailazi na mnogo pravilnije gledanje. Oni znaju tko je osnovao i partizane i odbore, ali i jedno i drugo smatraju zaista narodnim, općim, a uz istovremenu spremnost da slijede P.[artiju]. Nastojat ću, da ispravim te pogreške. Još ima i na samim sastancima pojava, da se počne govoriti o partijskim stvarima ili da se na pr. pitanje odnosa prema Hrvatima u jednom kraju proglasi partijskim pitanjem i da se stoga o tome nikako i ne odlučuje. Iako su partizani (zapravo komesari) glavni stvaraoci odbora NOF, ipak sam baš kod komesara naišao na zbrku o pojmovima i NOF-a i odbora. Naročito im nije jasan privremeni karakter odbora. Ta je zbrka opasna, jer se onda premalo vodi računa o stabilnosti tih odbora i o tome, da ih selo zaista prizna kao svoju vlast. Oni ih onda počnu shvaćati nešto kao partijskim odborima. Istovremeno se tako gubi baza za kasniju našu borbu da upravo ti odbori budu klica nove vlasti. Evo jednog primjera. Za hranu se partizanima brinu odbori, ali ne i za odjeću (barem ne svagdje) nego se misli da bi se to moglo organizirati preko Nar.fodne] pom.[oći] (to je bilo i Manolino mišljenje). Moje izlaganje o odborima (na sjednici bataljona i na opć. sastanku) bilo je za sve njih prilično novo i ono im je tek objasnilo one zadatke, o kojima su dobili pismene upute. I u samom izvještaju o savjetovanju naći ćete elemente tih shvaćanja. Sam G. S. još nije organiziran. Glavna je poteškoća s prostorijama. Nalazimo se u nekom malom ćumezu (3X5 m), gdje smo svi, tj. i mi i kuriri i tipkačica. Danas ćemo seliti, tako da ćemo imati 2 prostorije. Uslijed ove sku111