ARHIVSKI VJESNIK 13. (ZAGREB, 1970.)

Strana - 530

Međutim 1951. god. našli su se u Nacionalnom arhivu u Parizu strani arhivisti koji su zaželjeli sudjelovati u radu Staža. Tadašnji direktor Arhiva Francuske uočio je da bi proširenjem Staža na međunarodni nivo koristi mogle biti obostrane i doprinijeti razvoju i konsolidiranju arhivistike u svijetu. Tim više što je francuska arhivistika već tada imala za sobom oko 150 godina prakse, pa su se' strani arhivisti na Stažu mogli tom praksom okoristiti, a šartisti (kako skraćeno nazivaju studente École des chartes) dobiti priliku da prošire sliku o arhivskoj teoriji i praksi drugih zemalja. Tako je Staž dobio te godine prvi put međunarodni značaj, koji se svake godine sve više širio. Naravno da je otvaranjem Staža prema stranim zemljama trebalo stvoriti i novi raspored kako bi strani arhivisti što bolje iskoristili svoj boravak u Nacionalnom arhivu i uopće u Parizu. Staž je za strance počimao početkom mjeseca studenog. Do konca prosinca oni su slušali predavanja iz predmeta koja su šartisti prešli u toku studija. U siječnju bi se predavanjima priključili i šartisti. Od tada su se predavali predmeti koje su šartisti ranije samo djelomično prešli, ili ih još nisu uopće obrađivali. U slobodnom vremenu kada nije bilo predavanja i strani arhivisti su radili na sređivanju građe, izradi inventara, odlijevanju pečata, itd. Strancima je prema tome tečaj trajao cea 5 mjeseci. Iskustvo je pokazalo da je taj rok predug, ne u smislu stručnog usavršavanja, nego je teško padao arhivskim institucijama u svijetu, koje su se morale svojih stručnjaka dugo odricati, a i tako ih nemaju nikada previše. I u samoj organizaciji Staža osjećala se potreba reformiranja nastave. Do ostvarenja je došlo 1957. godine. I za strance i za šartiste, tj. za sve stažiste (kako polaznike Staža zajedničkim imenom nazivaju u Nacionalnom arhivu) predavanja od tada počimaju početkom siječnja i traju do polovice ožujka. Predavanja se održavaju u toku jutra i poslije podne. Kroz jutro se održavaju ona koja su zajednička za sve, osim što je ciklus predavanja o institucijama javnog prava moderne Francuske za strance fakultativan. Predavanja koja se održavaju poslije podne većim su Druga godina: Diplomatika, povijest institucija Francuske, arhivi povijesti Francuske, narativni i literarni izvori povijesti Francuske. Treća godina: Povijest civilnog i kanonskog prava, arheologija srednjeg vijeka, narativni i literarni izvori povijesti Francuske, Institucije moderne Francuske. Na kraju svake godine studenti polažu ispit, a na kraju studija brane tezu i dobivaju titulu arhiviste paleografa. Dekretom iz 1969. godine školovanje je na ovoj školi produženo na tri godine i devet mjeseci. Škola daje mogućnost za razne službe bilo u arhivističkoj struci, bilo u bibliotekarskoj. Oni koji se žele posvetiti arhivistici, poslije završenog staža i obrane teze mogu dobiti mjesto generalnog inspektora arhiva i mjesto arhiviste u arhivima (konzervatora i direktora Nacionalnog i departmanskih arhiva), mjesto arhiviste u pojedinim ministarstvima. Arhivisti paleografi dobivaju i mjesta u službama ili ustanovama koje spadaju u Direkciju biblioteka Francuske, ali uz uslov da završe profesionalnu praksu — staž. Isto tako mogu dobiti mjesta bibliotekara u pojedinim ministarstvima, arhiviste bibliotekara u nacionalnim muzejima, itd. Kako iz programa vidimo ova škola daje vrlo solidnu kulturu i znanje za rad, ali više na starim fondovima, dok za rad na novim fondovima koji danas zatrpavaju sve više arhivska spremišta svugdje u svijetu, pa i u Francuskoj, škola posvećuje relativno vrlo malo vremena. Šartisti u tu problematiku ulaze najviše tokom Staža. To je zapravo i mišljenje i problem studenata. Inače škola ima profesore visoke kvalitete i dobro uređenu biblioteku s bogatim fundusom, koja je isključivo za potrebe studenata, arhivista paleografa, i lica koja u tu svrhu imaju ovlaštenje od direktora. Biblioteka broji 85.000 svezaka iz slijedećih disciplina: pomoćnih povijesnih nauka, tekstova literarnih, narativnih i diplomatičkih, djela iz povijesti, prava, književnosti, umjetnosti, sređnjevjekovne arheologije. (Podatke o školi uzela sam iz publikacija Notice sur L'École des chartes, dix-huitième édition, Paris, 1968). 530