ARHIVSKI VJESNIK 13. (ZAGREB, 1970.)

Strana - 480

— Rezervatna građa kojoj nije dospio rok javnosti. Ne zaboraviti na rara i rarissima u arhivskoj biblioteci, posveti vši im jednaku pažnju kao i fondovima i zbirkama arhivske građe

43

. 4.2. Primjena ovih mjerila i kriterija. Uvijek i ponovno treba naglasiti kako je kod primjene važan temeljit i svestran analitičko-studijski postupak. U njemu mora svaki od navedenih kriterija pojedinačno biti naj savjesnije raščlanjen i apliciran, da bi se utvrdilo: koji su kriteriji, na kakav način i u kojem intenzitetu prisutni u konkretnoj građi, primjenjujući ih studiozno-stvaralački. Zatim se utvrđuje međuzavisnost, prožimanje i ukupnost rezultata što ih daje primjena svih kriterija. Tek na ovoj sintezi može se postaviti osnova valorizacije. Sve to uvijek u odnosu na konkretnu građu, bez shematskih i apriornih stavova. Nadalje, kod date — konkretne građe ne generalizirati olako ocjenu nekih njenih dijelova na čitav fond ili zbirku. Studijske predradnje i koordinacija rada odgovarajućih stručnjaka moraju se temeljito provesti, kako bi se izbjegle odnosno preduhitrile pogreške i propusti. Predradnje i sam postupak moraju biti prožeti maksimalnom stručnom i naučnom akribijom i strogošću, a to znači i osjećajem društvene odgovornosti prema zadatku, te racionalnim odnosom prema objektu valorizacije, lišenim zabluda, mitomanije, predrasuda, jednostranosti i nekritičnosti. To znači da predradnje i postupak moraju počivati na stvarnim rezultatima suvremene nauke, i to niža naučnih disciplina. Općenito treba reći da su u ovom radu interdisciplinarna i komparativna istraživanja temeljno pravilo. U postupku valorizacije treba ponajprije savjesno iskoristiti sve važnije rezultate do kojih se došlo u dotadašnjem radu na izradi informativnih pomagala za odnosnu arhivsku građu koja se valorizira, a zatim naročito i rezultate postignute u dotadašnjem njenom korištenju u naučne i operativne svrhe. I sam intenzitet potražnje za određenom građom, te intenzitet njena korištenja, često daju važne elemente za njeno vrednovanje. Slične indicije daje, po pravilu, i činjenica što je neka građa objavljena, posebno ako se radi o naučno-kritičkim izdanjima. Svaki spomenički fundus, pa tako i arhivski, dio je i svjetske kulturne baštine, no, on je to prvenstveno po svom nacionalnom značenju. Na tom značenju je težište. Ovo je pak značenje bitno zavisno od potpunosti lokalnih, regionalnih i pokrajinskih arhivskih cjelina, kojih je opet posebna vrijednost u tome što su »bliže životu«, dokumentirajući svestrani je čitavo ono »tekuće životno zbivanje«, pa je bez njih teško zamisliva obrada povijesnog razvitka u njegovu totalitetu. Voditi računa i o onim arhivskim izvorima koji su po*

s O valorizaciji bibliotečne građe vidi vrlo instruktivnu raspravu: P. Breillat, Les réserves précieuses dans les bibliothèques (»Bulletin de l'UNESCO à l'intention des bibliotheques«, vol. XIX, no. 4. i no. 5, 1965, Paris). 480