ARHIVSKI VJESNIK 13. (ZAGREB, 1970.)

Strana - 478

građe pojedinog tvorca, zatim aspekta regionalnih arhivskih cjelina (po arhivskim područjima), tako i s gledišta nacionalne arhivske cjeline. Kada se takva međuzavisnost ne bi uzela u obzir, ne bi se ovaj kriterij pravilno primijenio. S tim u vezi ovaj kriterij može znatno utjecati na primjenu kriterija navedenog pod a). I same oblike sačuvane građe treba uzeti u obzir. Sadržajna fizionomija sačuvane građe svakako je jedan od najpresudnijih faktora valorizacije. Iako je u mnogome određena do sada iznesenim kriterijima, ona se može vrednovati samo izuzetno brižljivim studijsko-analitičkim postupkom. Za razliku od drugih kriterija kod nje se ne uzima u obzir samo ono što se već smatra povijesnim, već isto toliko, u granicama maksimalno mogućeg predviđanja, i ono što će u buduće biti relevantno za istraživanje povijesnog. Po tome će ovaj kriterij sadržajne fizionomije najvećma utjecati na potrebe naknadne revalorizacije. Globalnim se karakterizacijama, po pravilu, ne smije primjenjivati ovaj kriterij, već samo izuzetno kada svestrana analiza pokaže da je to zaista moguće. Po pravilu se analizira po sastavnim dijelovima, arhivskim jedinicama arhivskog fonda ili zbirke. Faktori jezika i pisma ne smiju se zaboraviti. Rezultate analize treba sistematizirati po tematskim grupama. Kod spomeničkih cjelina treba uz sastavne dijelove valorizirati i tu cjelinu. Što je veći stupanj sačuvanosti građe, to će sadržajna fizionomija potpunije iskazati stvarnu društvenu ulogu i faktično značenje tvorca arhivske građe. Ad d) Iako je jedno od bitnih obilježja arhivske građe njena unikatnost, praktički se susrećemo često s činjenicom, da su tekstovi mnogih arhivskih komada zabilježeni u više raznih arhivskih oblika, a posebno kod fondova nastalih djelatnošću organa javne vlasti obzirom na prirodu i tehniku njihova poslovanja, te na njihovu hijerarhijsku i poslovnu povezanost. Broj i vrste tih drugih oblika utjecat će dakako na njihovu valorizaciju. Pri tome treba svakako uvažiti i objektivne potrebe arhivskih cjelina (nacionalne i regionalnih). Kod prijepisa treba posebno uzeti u obzir vrijeme postanka i eventualne varijante teksta. Ako više arhivskih izvora pruža iste podatke, pitanje je: koji od njih prezentira te podatke u najupotrebljivijem obliku. Koliko god je autentičnost jedan od primarnih faktora valorizacije, toliko je nauka već dovoljno utvrdila od kolikog su znatnog interesa za nju također i motivi, ciljevi i autorstvo niza neautentičnih tekstova, pa stoga treba i njih adekvatno valorizirati. Ad e) Reprezentativnost se očituje u tome u kojoj mjeri data arhivska građa sadrži potpune podatke — informacije za određenu ili skup društvenih pojava, za jednu ili niz oblasti društvenih zbivanja, za uže ili šire područje na koje se odnosi. Nju treba analizirati: po materiji ili materijama; po socijalnim strukturama na koje se odnosi; po teritoriju na koji se odnosi. Primjena ovog kriterija mora pokazati: koliko određena građa odražava mnogostrukost i sveukupnost životnih veza i zbivanja unutar regija, makroregija i