ARHIVSKI VJESNIK 13. (ZAGREB, 1970.)
Strana - 475
— da je potrebno što bolje organizirati rad muzejskih stručnjaka, s time da se osigura više vremena za proučavanja odnosno istraživanja, kao neophodan preduvjet i sastavni dio rada na valorizaciji; — da je potrebno, radi raznorodnosti i specifičnosti pojedinih vrsta muzeja i njihovih fundusa organizirati savjetovanja o valorizaciji po specijalnosti (tako npr. o valorizaciji etnološkog materijala, NOB-e građe, arheoloških predmeta itd.).Istaknuta je potreba da ovim specijalnim savjetovanjima prisustvuje što veći broj stručnjaka i drugih struka. Također je naglašeno da na ovim stručnim savjetovanjima sudjeluju predstavnici Fondova za unapređivanje kulturnih djelatnosti, da bi dobili što potpuniji uvid u složenu djelatnost muzeja, njihovo stanje i potrebe; — da je potrebno prilikom usklađivanja Zakona o muzejima utvrditi mrežu muzejskih ustanova na području SR Hrvatske s obzirom na njihovu tipološku strukturu i teritorijalno razgraničenje, kako bi se tom mrežom ustanova pokrilo teritorij Hrvatske, izbjegla tematska ponavljanja, opterećenost i nekontrolirano bujanje patuljastih ustanova«; . . . 42 . Na kraju je zaključeno da se ova problematika u cjelini prezentira Muzejskom Savjetu Hrvatske. 1. Predpostavke za rad na valorizaciji i kategorizaciji arhivske građe. Kao što je dobro poznato, idealne predpostavke bi bile ispunjene kada bi postojala: ponajprije, potpuna i racionalna mreža arhivskih ustanova, koja pokriva čitavo republičko područje, a sastavljena od arhivskih ustanova s dužom tradicijom rada, pa prema tohie i s dobrim poznavanjem građe svog arhivskog područja. Nadalje, kada bi te ustanove raspolagale dovoljnim spremišnim kapacitetom, pa da su s terena preuzele svu zrelu arhivsku građu, te da i daljnje prinove mogu uredno i redovno primati. Zatim, da je ostvarena maksimalno moguća koncentracija razdvojenih dijelova pojedinih arhivskih fondova ili zbirki, kao i koncentracija svekolike građe koja tvori organske cjeline za pojedina arhivska područja. Dalje, da je ostvareno bar osnovno sređivanje svih fondova i zbirki, pohra- njenih u arhivskim ustanovama, te da su izrađena bar osnovna informativna pomagala za njih, uz što više konačnih — završnih pomagala za važnije fondove i zbirke. Dalje, da je ostvarena što potpunija evidencija arhivske građe koja se nalazi izvan arhivskih ustanova. Konačno, da svaka arhivska ustanova imade dovoljan broj takvih arhivskih stručnjaka, koji su u stanju da valjano, prema stanju suvremene nauke, obave valorizaciju i kategorizaciju arhivske građe svoga područja, te da su oni već izvršili bar osnovni dio studijskih predradnji, potrebnih za uspješno izvršavanje navedenog zadatka odnosno za njegovo sistematično i kontinuirano provođenje. U opisanom slučaju stekle bi se, lege artis gledano, u optimalnom vidu, sve važnije pretpostavke za uspješan i racionalan rad na valo« Isto, str. 35—M. 475
