ARHIVSKI VJESNIK 13. (ZAGREB, 1970.)
Strana - 473
vezanosti. Iz toga proizlazi da bi se valorizacija trebala bazirati na istim principima odnosno kriterijima, koji se primjenjuju kod vrednovanja spomenika »in situ«. Da bi se ostvarila takva valorizacija neophodno je potrebno dobro poznavanje kako cjelokupne građe, koja se čuva u našim muzejima (katkad nepristupačna u depoima), tako i spomeničke građe koja se još nalazi na terenu. Jedino takvim putem mogla bi se izvršiti ispravna selekcija predmeta, koji se čuvaju »in situ«, i onih koji će se, zbog svoje ugroženosti, odnosno izuzetne dokumentarnosti, prenijeti na daljnje čuvanje u muzeje. Jedino na taj način može se osigurati smišljena dopuna muzejskih fondova usko povezana sa specifičnom tematikom muzeja. S time bi se izbjegle slučajnost u otkupima koji su se sada uglavnom kretali u okvirima ponude. Samo široko poznavanje kulturnih dobara i njihovo svestrano vrednovanje omogućit će sistematsko prikupljanje, čuvanje i prezentaciju vrijednih dokumenata stvarnosti koja je protekla i koja pro tiče«. 40 Zatim slijedi prijedlog kategorija za muzejsko-galerijsku građu. On je istovjetan kategorizaciji utvrđenoj na savjetovanju konzervatora 1968. god., koju smo naprijed reproducirali. No kako je taj prijedlog ponešto redigiran prema rezultatima diskusije na savjetovanju 1968. god., to ga ovdje ponavljamo u toj novoj redakciji: — »U 0. kategoriju uvrštavaju se spomenici kulture, koji imadu najveću umjetničku, historijsku, kulturno-historijsku ili bilo koju drugu naučnu vrijednost u međunarodnim, odnosno svjetskim razmjerima. — U 1. kategoriju uvrštavaju se spomenici kulture unikalnog, reprezentativnog, razvojno-istaknutog značenja s umjetničkom, historijskom, kulturno-historijskom ili bilo kojom drugom naučnom vrijednosti na području čitave Jugoslavije. — U 2. kategoriju uvrštavaju se spomenici kulture unikalnog, reprezentativnog i razvojnog značenja s umjetničkom, historijskom, kulturno-historijskom ili bilo kojom drugom naučnom vrijednosti za SR Hrvatsku. U ovu se kategoriju mogu uvrstiti i objekti, koji su preinačeni, ali su sačuvali velik dio svojih izvornih sadržaja i oblika. Kod kategorizacije objekata koji se po svojoj vrijednosti kvalificiraju s 0, 1. ili 2. kategorijom nije od bitnog značenja stanje u kojem se objekt momentalno nalazi, jer se tome može doskočiti ispravnim zahvatom. — U 3. kategoriju uvrštavaju se spomenici kulture reprezentativni u razmjerima neke od regija SR Hrvatske s umjetničkom, historijskom, kulturno-historijskom ili bilo kojom drugom naučnom vrijednosti. — U 4. kategoriju uvrštavaju se spomenici kulture prosječne ili manje umjetničke, historijske, kulturno-historijske ili druge koje * Isto. str. 21—22.
