ARHIVSKI VJESNIK 13. (ZAGREB, 1970.)
Strana - 466
hivsku građu, o kojima stari Priručnik nije vodio dovoljno računa«. 7 O pripremi teksta novog Priručnika brinuo se »Međunarodni komitet za spomenike«, osnovan od UNESCO-a 1951. god. 8 Za naša razmatranja od posebne je važnosti ono što se na str. 47 novog Priručnika, u njegovu izdanju iz 1954. god. na francuskom jeziku 9 , kaže o pripremama što bi ih sve zemlje trebale izvršiti u vrijeme mira, a među kojim pripremama posebno mjesto zauzima »selekcija i inventarizacija kulturnih dobara koje treba zaštititi«. 10 Tu se preporuča da svaka zemlja izradi svoj repertorij spomeničkog blaga, podijeljen na tri dijela. Prvi da obuhvati spomenike umjetnosti, drugi biblioteke i arhive, a treći dio: znanstvene zbirke. Zatim se dodaje, da u svakom od tih dijelova treba kulturna dobra klasirati u tri kategorije, i to: »Kategorija A obuhvatit će nenadomj estiva kulturna dobra, koja se Masiraju na vrh hijerarhije nacionalnih vrijednosti i kojih bi gubitak predstavljao ne samo osjetno osiromašenje za interesiranu naciju, već i za čitavo čovječanstvo. Njihova lista mora, dakle, biti vrlo ograničena, a njena izradba mora biti rezultat vrlo strogog izbora«. Kategorija B obuhvatit će kulturna dobra od vrlo velike važnosti. Kategorija C obuhvatit će kulturna dobra od velike važnosti. 11 Autoritet autora ovog Priručnika, kao i Komiteta koji se brinuo oko njegove izradbe, pa i samog UNESCO-a koji je Priručnik izdao, učinili su da u Priručniku preporučene mjere, pa i predložene kategorije kulturnih dobara nađu širok odjek u svijetu, te praktičnu primjenu po službama zaštite u brojnim zemljama. Još veći podstrek u tom pravcu dalo je donošenje haške Konvencije 0 zaštiti kulturnih dobara u slučaju oružanog sukoba 14. V 1954. god. Predviđajući uz redovnu zaštitu spomeničkog blaga još i tzv. »specijalnu zaštitu« posebno odabranih dobara najveće vrijednosti, 12 Konvencija je u svojoj primjeni morala potaći sistematičan rad na selekciji, valorizaciji i kategorizaciji spomenika kulture. Te probleme nisu mogli mimoići ni svi oni razgovori, dogovori, konzultacije i konferencije što su se poslije 1954. god. održavale o primjeni 1 provedbi Konvencije, bilo u pojedinim zemljama bilo na međunarodnom planu. 7 isto. 8 Isto. Potpuni naziv ovog Komiteta glasi: Le Comité international pour les monuments, les sites d'art et d'historié et les sites de fouilles archéologiques. * Isto, str. 47. 10 Isto. M isto. 12 Cl. 8 Konvencije u t. 1. određuje: »1) Mogu biti stavljeni pod specijalnu zaštitu: ograničen broj skloništa namjenjenih za zaštitu pokretnih kulturnih dobara u slučaju oružanog sukoba, centri u kojima su sakupljene kulturne znamenitosti, kao i druga nepokretna kulturna dobra od vrlo velike važnosti, pod uslovom: a) da se nalaze na dovoljnoj udaljenosti od velikog industrijskog centra ili od svakog važnog vojnog objekta, koji predstavlja osjetljivu tačku, kao npr. aerodrom, radio stanica, ustanova koja radi za narodnu odbranu, luka ili željeznička stanica od izvjesne važnosti ili važna saobraćajna linija: b) da ne budu upotrebljavani u vojne svrhe«.
