ARHIVSKI VJESNIK 13. (ZAGREB, 1970.)

Strana - 450

Jorjo Tadić je počeo bio g. 1935. u izdanju Srpske akademije sistematsko izdavanje serije »Litterae et commissiones« sa svim odnosnim dokumentima, ali izdao je pod naslovom Pisma i uputstva Dubrovačke republike samo razdoblje g. 1359—1380. Gregor Cremošnik je bio počeo s izdavanjem isprava i akata iz najstarijih sukcesivno vođenih arhivskih knjiga, koje počinju s godinom 1278. U izdanju Srpske akademije objelodanio je g. 1932. ediciju pod naslovom Istoriski spomenici Dubrovačkog arhiva. Kancelarski i notarski spisi 1278—1301, u kojoj je objelodanio dokumente, koji se tiču veza Dubrovnika sa slavenskim zaleđem. U izdanju Jugoslavenske akademije objelodanio je g. 1951. ediciju pod naslovom Spisi dubrovačke kancelarije. Zapisi notara Tomazina de Savere 1278—1282, u kojoj je objelodanio dokumente, koji se tiču samog Dubrovnika, naime praktično one do g. 1282, koje nije objelodanio u onoj svojoj ediciji od g. 1932. U objema edicijama redao je Cremošnik dokumente pomiješano iz raznih serija hronološkim redom. Imamo za kasnija vremena 17. i 18. stoljeća još neke specijalne edicije ograničene na stanovito vrijeme, a dvije od njih koncentrirane i oko stanovite ličnosti. Tako je Josip Gelčić u spomenici Jugoslavenske akademije posvećenoj Ruđeru Boškoviću g. 1887—1888, a tiskanoj kao knjige 87, 88 i 90 Rada, objelodanio je među ostalim dopise BoŠkovićeve pisane dubrovačkoj vladi g. 1756—1783. Kasnije je pak Đuro Körbler prema Bogišićevu pripremnom poslu objelodanio g. 1915. u 37. knjizi Akademijinih »Monumenta spectantia historiam Slavorum Meridionalium« dopise glasovitog Stjepa Gradića pisane dubrovačkoj vladi g. 1667—1683. Tamo, gdje se Jugoslavenska akademija zaustavila bila g. 1897. u izdavanju zapisnika dubrovačkih vijeća, nastavila je, i to tek g. 1951. Srpska akademija. Mihailo Dinić izdao je u dvije knjige te zapisnike od g. 1380—1389, prvu g. 1951, a drugu g. 1964, i k tome je izdao ranije propuštenu godinu 1365. Još su dvije važne vrste dokumenata, koje su bivale objelodanjene, a to su zakonske knjige i stari historijski pisci. Jugoslavenska akademija izdala je još g. 1904. u redakciji Bogišića i Jirečeka Stari dubrovački statut iz g. 1272. a kasnijim dodacima do g. 1358. Srpska akademija izdala je u redakciji Aleksandra Solovjeva Liber omnium reformationum (Knjiga svih reformacija) od g. 1335. do g. 1410. Osim tih općih zakonika ima i posebnih, i to po teritoriju i po struci. Jugoslavenska akademija izdala je g. 1901. Statut otoka Lastova, a Srpska akademija g. 1936. Ordines Stagni, naime odredbe g. 1333—1406, dok je izdanje Statuta otoka Mljeta iz g. 1345. već zastarjelo i teško pristupačno, jer ga je već g. 1849. izdao Gustav Wenzel u časopisu »Archiv für Kunde österreichischer Geschichtsquellen«, a njegov stari hrvatski prijevod iz vremena Dubrovačke republike izdan je u književnom godišnjaku »Dubrovnik« za godinu. 1851. G. 1899. objelodanio je Košta Vojnović u publikaciji Bratovštine i obrtne korporacije u republici dubrovačkoj od XIII, do konca XVÎII. vijeka (u izdanju Jugoslavenske akademije) statute starih dubrovačkih čisto vjerskih i profesionalnih bratovština, ali ostalo je statuta još neizdanih. 450