ARHIVSKI VJESNIK 13. (ZAGREB, 1970.)

Strana - 448

kom. No znatan broj ćirilskih dokumenata je pisan također od Hrvata i nastao u hrvatskoj sredini, jer su se i Hrvati donekle služili tim pismom, a za nj nekada već od 16. stoljeća dolazi i naziv bosansko pismo, a u Poljicima, i ako rijetko, čak i hrvatsko pismo. Držim, da bi za takovu ediciju bio najpodesniji naslov Ćirilske povelje i pisma. Pretežni dio dokumenata Dubrovačkog arhiva pisan je na latinskom i talijanskom jeziku. Nije nam moguće u referatu vremenski ograničenom iznijeti sve, što se iz Dubrovačkog arhiva u ovom sektoru publiciralo, ali nastojat ćemo ipak iznijeti najvažnije edicije. Već je Medo Pucić g. 1858. kao dodatak prvoj knjizi svojih Spomenika srpskih za vrijeme g. 1395—1423. radi boljeg objašnjenja izdanih ćirilskih dokumenata pod naslovom Primjedbe izvađene iz službenih knjiga izdao razne odlomke iz zapisnika dubrovačkih vijeća te razne dopise i upute iz ostalih nekih knjiga serije »Litterae et commissiones«. Hrvatski geograf i povjesničar Petar Matković u Radu Jugoslavenske akademije u knjizi 7. iz g. 1869. i knjizi 15. iz g. 1871. izdao je i danas vrijednu raspravu pod naslovom Prilozi k trgovačko-političkoj historiji republike dubrovačke, a. kao dodatak toj raspravi iznio je mnogo važnih dokumenata in extenso. Osim uvodnog izlaganja prvi dio te rasprave u knjizi 7. Rada ima podnaslov Dubrovačka republika pod ugar sko-hrvatskom zaštitom (od god. 1359 do 1526), a kao dodatak k tome objavio je u prvoj knjizi Starina g. 1869. za to razdoblje pod A. »Povelje i listine iz g. 1358 do 1529« iz materijala, koji se tada nalazio u Beču, i pod B. stanovite dopise i upute iz serije »Litterae et commissiones od g. 1362 do g. 1518«. Drugi dio te rasprave izišao u Radu 15 ima podnaslov Trgovinski odnošaji između Dubrovnika i srednje Italije, a kao dodatak u istoj knjizi Rada objavljeni su brojni dokumenti iz g. 1249—1440. Sistematski je izdao isprave i akte s područja hrvatskih zemalja do g. 1200. Ivan Kukuljević pod naslovom Codex diplomaticus Regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae dotično Diplomatički zbornik Kraljevine Hrvatske s Dalmacijom i Slavonijom, i to u dvije knjige g. 1874—1875. Za vrijeme nakon g'. 1200. izdavao je regeste u Starinama. U ovaj Kukuljevićev Diplomatički zbornik ušle su bile i isprave iz Dubrovačkog arhiva. Poznata je edicija Jugoslavenske akademije većim dijelom u redakciji Tadije Smičiklasa pod naslovom Codex diplomaticus regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae (dotično Diplomatički zbornik Kraljevine Hrvatske, Dalmacije i Slavonije), koji je za vrijeme od g. 1101. dalje sa sveskom II. počeo izlaziti g. 1904, a vremenski je sa sveskom XV. izdanim g. 1934. dopro do g. 1378, a tefc g. 1967. je naknadno izdan svezak I. obuhvatajući vrijeme godina 743—1100. U taj Zbornik su ušle i dubrovačke isprave, naime one izdane u Dubrovniku ali i one izdane njemu. Načelno ušle su sve samostalne isprave, i to one i na latinskom jeziku i one pisane na narodnom jeziku ćirilskim pismom. Od onih, koje imamo u spomenutim arhivskim knjigama sukcesivno vođenim, ušla je poneka isprava u ovaj Zbornik, ali možemo reći, onako tek slučajno bez nekog sistema ili određenog kriterija. Ipak su stjecajem prilika neke isprave izostavljene, pa je Gregor Čremošnik u nekoliko navrata izdao izostavljene isprave kao i neke starije iz arhivskih knjiga. Tako je g. 1931. u 448