ARHIVSKI VJESNIK 13. (ZAGREB, 1970.)
Strana - 444
radili i rade na izdavanju arhivske građe — uspješno obavlja taj teški posao koji, guta vrijeme i zdravlje. Budući da sam uvjerena da medievalnu arhivsku građu može prepisivati za ediranje onaj tko dobro poznaje prije svega jezik kojim je izvor pisan, a tek na drugom mjestu pismo izvora, smatram da bi u tom smislu trebalo odgajati mlađe ljude. Dakle, upućivanjem u medievalnu latinštinu isto tako dobro, ako ne i više, nego u probleme latinske paleografije. No, tko je jednom radio na arhivskom materijalu vrlo dobro zna da se stručnjaci ne odgajaju predavanjima, već da vježba na samom materijalu čini majstora majstorom. Stoga mi se čini da bi bilo dobro obnoviti praksu nekadašnjih paleografsko-diplomatičkih tečajeva, ali bi oni trebali da budu više praktički orijentirani. Trebalo bi organizaciju tog posla prepustiti dogovoru različitih ustanova. Preduvjet je dakako taj da se prije toga u javnoj i otvorenoj diskusiji riješe, ili bar rješavaju najvažnija otvorena pitanja, jer ne mogu zamisliti skladan rad bez nekih opće usvojenih mišljenja i načela u radu. Prema tome, budući zadaci na području pomoćnih historijskih nauka u onom smislu u kojem smo ih ovdje razmatrali, nisu takvi da nam za njih ne bi dostajalo spreme, snage ili volje. Dok bi se zreliji i posebno školovani stručnjaci mogli posvećivati kritičkoj ocjeni i obradbi izvornog materijala, mlađe bi s teoretskim uputama trebalo upućivati na rad u arhive. Ne učinimo li to doskora, bojim se, da će medievistika, na kojoj i danas radi vrlo malo ljudi, zbog pomanjkanja mlađeg naraštaja postepeno odumirati. A ipak bi to bila velika šteta budući da upravo mi Hrvati imamo najbogatije u zbivanjima i najljepše razdoblje ranog srednjeg vijeka. Résumé L'ÉTAT ACTUEL ET LES TÂCHES DES SCIENCES HISTORIQUES AUXILIAIRES EN CROATIE Le rapporteur traite l'état des trois sciences faisant partie de la historiographie: la paléographie, la diplomatie et la chronologie. Il constate que la chronologie en Croatie ne s'est pas développée en une science autonome et qu'on a très peu travaillé sur la paléographie quoiqu'il existe un certain nombre de traités et de manuels. Il nous manque encore les travaux les plus fondamentaux sur les écrivains latinistes dans notre pays, et les manuels de la paléographie latine sont faits sans égard au développement des caractères de différentes écritures chez nous. Enfin les travaux; consacrés aux problèmes du domaine de la diplomatie se rapportent surtout aux matériaux jusqu'au 12ème siècle et ils sont dépourvu d'esprit critique. Le rapporteur pense que le problème essentiel dans le travail des sciences auxiliaires historique consiste plutôt dans l'abord critique et l'évaluation des matériaux authentiques que dans le manque des cadres spécialisés qu'il est facile de former. Le rapporteur est d'avis que les nouvelles tâches dans ce domaine seraient l'éducation de jeunes cadres qui seraient capables d'une appréciation critique et objective dès matériaux authentiques. Il serait nécessaire de former les spécialistes à l'étranger. Enfin il faudrait initié les jeunes gens au travail dans les archives car, selon l'opinion du rapporteur, la recherche de l'histoire médiévale, à cause du manque de jeunes cadres, va lentement dépérir. 444