ARHIVSKI VJESNIK 13. (ZAGREB, 1970.)

Strana - 422

Ubrzo zatim digao se talas revolucije, a kada je zapljusnuo i Habsburšku monarhiju, Zach je odlučio da se vrati u domovinu. Austrijski konzulat mu je bez ikakve smetnje izdao putnicu, a konzul Ferdinand Mayerhofer, koji je o njemu slao do tada izvještaje u Beč, rekao mu je da je Metternich već prije šest mjeseci pisao o njemu i da je iz drugog izvora dobio o njemu povoljnih vijesti. Zach je slutio da je taj izvor morao biti Gaj,

131 s kojim se, na putu kući, ponovo sreo u Zagrebu. Bio je uvjeren da će on u tim prevratnim danima odigrati odlučnu ulogu i svoj politički ideal provesti najzad u život.

132 Međutim, događaji su krenuli drugim pravcem, a ubrzo nakon poraza revolucije, 1853, Gaj je bio u Beču dva mjeseca pritvoren, među ostalim i zbog optužbe da je od svog puta u Beograd 1846. sudjelovao u zavjeri protiv države.

133 131 Zachovo pismo Garašaninu od 31. III 1848 (D. Stranjaković, Mišja Franciszeka Zacha w Zagrzebiu w 1848 roku, Przegla.d historyczny LII, Warszawa 1961, 312.) 132 Zach Czaykowskom 24. III 1848: »Gay veut proclamer le Fr. Alex. Roi de l'Ilirie.« (Fotografiju toga dokumenta dao mi je na upotrebu doc. V. Začek.) 133 Usp. Ivić, n. dj. II, 183—208.