ARHIVSKI VJESNIK 13. (ZAGREB, 1970.)
Strana - 41
U poslednje vreme oseća se da Talijani žele zbliženje s nama. Prvi put se to dalo osetiti u Pomorskoj sekciji Delegacije, kod pitanja o podeli austriske flote, po među Jadrance. Tome zbliženju i radu političkom da se ono izvede, smeta još uvek pitanje Rijeke, u kome su Talijani još uvek ne popustljivi. Posle toga od dolaska Titonijeva došlo se do jednog kontakta u Londonu (između naših i talijanskih ljudi) i dobiveno je i jedno pismeno o T a mpon državi od strane Talijana, koji se predlog ne može primiti kako po granicama te države tako i po njenom uređenju i uslovima pod kojima se ona stvara. Iza toga bilo je još u nekoliko mahova od strane Talijana sondaže mišljenja kod nas. U poslednjoj fazi, koja počinje 2. Sept.[embra] o. g. Titoni sa Lojdom Džordžom i Klemansoom čine nov predlog Vilzonu. Po tom predlogu dobijamo Indiju, gubimo Vipavsku dolinu, i dalje na karti pokazuje granice jastuk države, a Rijeka da bude u talijanskom suverenitetu; a čini se i podela otoka (pokazuje na karti) kakvu mi ne možemo primiti. Oseća se da bi Talijani sve ove otoke pustili za Boku Kotorsku i Lovćen. Ovih dana, pred polazak iz Pariza Džpnson 31 skrenuo pažnju našim delegatima da treba rešenjem ovih pitanja požuriti, jer se stvar može odložiti na vrlo dugo vreme, što ne bi dobro bilo. Rečeno im je od Amerikanaca: da Šantung vrlo interesuje Ameriku pa je ipak Vilzon popustio Japanu u tom pitanju radi mira, i prebacuje se našoj strani za nepopuštanje, koje nas može izložiti opasnosti. Rečeno im je i da je položaj Vilzonov težak, i da se i o tome ima da vodi računa. Pred polazak ovamo rečeno Džonsonu: da tampon državu ne primamo, da grad Rijeka ne može doći Italiji, već u najgorem slučaju ako ne nama onda Ligi Naroda, a Luka da pripadne nama; i Sušak naš. Džonson pominjao i način: da dobijemo pristanište pod zakup (na primer za 99. godina). Što se tiče Istre, ostala naša delegacija, na granici Raša; ali najzad Džonsonu rekli, da bi mogli pristati na granice, koje pokazuje na karti. Isto tako rekli i poslednju svoju reč u pogledu ostrva (koju pokazuje na karti). Po pitanju neutralizacije naših obala i ostrva delegacija misli: da ona treba da onemogući vojničke sukobe između Italije i nas. Da se stvori jedna zona, preko koje se ne može, i ne srne preći ni za vreme mira, ni za vreme rata. Ta bi zona išla od Karavanke sve dole do mora (pokazuje na karti) a posle čitavim morem za sva ostrva, ali ne i za obale, koje mi možemo osigurati imajući svoju Boku-Kotorsku, da bi se mogli braniti, na slučaj napada, a ne za kakvu ofanzivu. Albanija, po mišljenju Amerikanaca treba da je neutralizovana, izuzev Valone i zaleđa joj, koja se daje Italiji. Time bi se i obala Jadranska, koja pripada Albaniji smatrala kao neutralna. Amerikanci su, da se Albanija ne 31 Douglas W. Johnson, šef odseka za graničnu geografiju delegacije SAD na mirovnoj konferenciji u Parizu 1919—1920. 41